Božo Potočnik

Božo Potočnik rođen je 19. srpnja 1932. u Zagrebu. Diplomirao je studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prve glazbene spoznaje otkriva kao samouk, svirajući mandolinu, još prije osnovne škole te u amaterskim tamburaškim i folklornim društvima (krajem 1945). Po završetku II svjetskog rata pristupa tek osnovanom mandolinističkom orkestru u željezničarskom društvu Vinko Jeđut (1945). U Željezničkoj koloniji u Maksimiru, još kao gimnazijalac, osniva dječji mandolinistički orkestar i zbor. Virtuozno muziciranje na mandolini, odvodi ga 1951. u omladinsko društvo J.Vlahović gdje svira i tambure. Već 1955. pristupa profesionalnom LADU gdje svira više narodnih glazbala, vodi orkestar, a kasnije i zbor. Godine 1965. u LADU pokreće ženski pjevački sekstet, a 1966. s bratom Zlatkom okuplja nonet Ladarice s kojima 30 godina snima i obogaćuje fundus narodnih popijevki u javnoj upotrebi, posebice na radiju. Za Ladarice, brojne druge ansamble, soliste, kao i za suprugu Anđelu, obrađuje zaboravljene narodne napjeve i piše izvorne skladbe. Često nastupa na radiju, televiziji i festivalima te snima za diskografska izdanja i film.

Na Televiziji Zagreb osniva Redakciju narodne glazbe i običaja (1966) gdje tijekom 25 godina rada ostvaruje približno 5000 emitiranja hrvatskog folklora, kao i drugih sadržaja narodne kulture na svim televizijskim postajama bivše Jugoslavije te u razmjenama s inozemstvom. Urednik je brojnih terenskih i studijskih emisija/serija: Večer za tamburu, Male priče, Raspuća, Susret na žici… S LADOM i Ladaricama te u suradnji s Redakcijom narodne glazbe Radio Zagreba zaustavio je poplavu komercijalne novokomponirane narodne glazbe. Kao gost-dirigent vodio je Tamburaški orkestar Radio Zagreba ( 1974.-78) te snima veliki broj novih obrada narodnih pjesama pa tako proširuje i obnavlja arhiv radijskih snimaka. Godine 1974. počinje intenzivan rad u hrvatskoj dijaspori. S ansamblom Duquesne University Tamburitzans u Pittsburghu surađuje dvadesetak godina, devet puta odlazi u Australiju (Sydney, Melbourne, Perth, Wooloongong, Geelong i Adelaide) gdje pokreće nekoliko tamburaških orkestara hrvatske djece, a kraće vrijeme djeluje u Pomurju (Mađarska) i Kanadi (Toronto). Više je desetljeća prisutan među Gradišćanskim Hrvatima u Austriji. Godine 1985. preuzima umjetničko vođenje Glazbenog ansambla Trešnjevka u Zagrebu u kojem nastoji proširiti izražajne mogućnosti tambure. Obradio je više od 800 napjeva iz starijeg i novijeg folklornog nasljeđa te popularne i zabavne glazbe, a napisao je i oko 150 originalnih skladbi (pretežno za tambure) uz dosta folklorno-koreografske te filmske i kazališne glazbe.

Božo Potočnik je član Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske glazbene unije, Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava, počasni je član Hrvatskog folklornog ansambla Koleda (Sydney).

Od brojnih festivalskih nagrada i priznanja izdvajamo Porine za najbolji album folklorne glazbe Na zelenom travniki (2003), a zajedno s Ladaricama - Iz kajkavske glazbene riznice (1999) te Vezovi i jorgovani (2005). U povodu 45 godina umjetničkog rada nagrađen je Zlatnom plaketom Status (1998) te dvjema nagradama za životno djelo:KOR (1998) i Porin (2005). Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997) i Redom hrvatskog pletera (1999).