Ljubo Stipišić - Delmata

Ljubo Stipišić Delmata rođen je 28. rujna 1938. u Splitu. Glazbom se bavi profesionalno od 1958. Glazbeni nauk uči privatno kod maestra Silvija Bombardellija (harmonija, kontrapunkt, dirigiranje), prof. Josipa Zjačića (harmonija i orkestracija) te prof. Olge Račić (klavir). Pravni je nauk prekinuo na posljednjoj godini studija. Djeluje kao slobodni umjetnik, osim kao referent za kulturu pri splitskom Dalmacija-cementu (1975-1987). Do sada je objavio dvadesetak zbirki glazbe i desetak knjiga poezije. Godine 1991. u Omišu je utemeljio časopis Bašćinski glasi te glazbenu ediciju Leut. Suutemeljitelj je kulturnih ma­nifestacija: Festival dalmatinskih klapa (Omiš, 1967), Solinske ljetne priredbe (1970), Sućuračka prikazanja (1978), Smotra dalmatinskih klapa na Klisu (1974), Susret dalmatinskih klapa Sudamja (Split, 1986), korizmeno glagoljaško pučko pjevanje Puče moj (Split, 1982), Pasionska baština (Zagreb, 1989), Oj more duboko (Solin, 2003), Susret klapa u Strožancu (2003)… Skladatelj i melograf, obrađivač i pjesnik, sakupljač pučkih tradicija, slikar, dirigent, voditelj zborova i klapa obnašao je različite funkcije u kulturi. Tri je mandata bio glazbeni ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Etnomuzikološki rad: obradio oko tisuću napjeva za klape. Tonski snimao i bilježio na otocima, uzobalju i bližoj unutrašnjosti preko tisuću svjetovnih i crkvenih napjeva. Anima Delmatica na 1600 stranica objedinjava građu prikupljenu tijekom tri desetljeća (zabilježio oko 20000čakavskih poslovica, uzrečica, kovanica i fraza, načinio Likarušu na temelju pučkih načina liječenja, 1200 kazivanja o vjerovanjima, načinio čakavski rječnik s 16000 jedinica, bilježio priče i dosjetke te druge fenomene pučkog života…). Zbirke (za zborove i klape, dijelom izvedene): 14 pjesama Ljube Stipišića (za klape, 1958), Plime, oseke i snovi (10 skladbi, šansone, 1960), Kompozicije Ljube Stipišića na gramofonskim pločama (13 skladbi za klape, 1967), Dječja zvona (19 skladbi dječjih duhovnih pjesama, suautor Zlatan Plenković, 1970), Intrade (19 skladbi za klape i zborove, 1973), Hrvatska pučka misa (za muški zbor, 1974), Delmatiana (24 delmatike za zborove i klape, 1988), Čuj, dozivlju časni pređi (Svečana pjesma Županije splitsko-dalmatinske, obradio za viševrsna vokalna tijela, 1997), Napjevi Istre i Hrvatskoga primorja (40 obrada za klapsko pjevanje, 2002), Zrenik (20 svjetovnih i duhovnih skladbi za zborsko i klapsko pjevanje, stihovi: Tihomir Grgat, 2003), Verdi na način klapskoga pjevanja (13 skladbi, 2003)… Kantate (za zborove a cappela, objavljene i izvedene): Zaplakalo dite na žudinski kanap (1980), Moj dom (1984), Dalmatino, povišću pritrujena (muški zbor, 1973), Dalmatino, povišću pritrujena (mješoviti zbor, 1981), Forska suita (1984), Oj Marjane, samotna planino (stihovi: Luka Botić, 1986), Umrit ću ti do noguj, narode moje Delmatike (1972), Kod Lepanta, sunce moje (1984), Moj dom (stihovi: S. S. Kranjčević, 1987), Jeka iskonskoga plača (stihovi: Karol Wojtyla, 1995), Gremo mi puntari (stihovi: Tin Ujević, 1999), Moje su riječi crne od dubine (stihovi: T. Ujević, 1996), Narode moj divni, narode moj dragi (stihovi: S. S. Kranjčević, 1998)… Oratoriji (za zborove a cappela, objavljeni i izvedeni): Kalvarija (mješoviti zbor i sola, praizveo Lado, Zagreb, 1993), I Rič se Bogom učini (mješoviti zbor i sola, praizveo Lado, Zagreb, 1997), Korijeni (muški zbor i sola, praizveo Chorus Cantores, Solin, 1999), Uskrsnuće (muški zbor i sola, praizveo zbor Brodosplit, Zagreb, 2005), Misa Croatia Redivivae (mješoviti zbor i sola)… Knjige: Akvarij (misli i aforizmi, 1969), Rod titanski - rod žgincani (čakavska poezija, 1975), Petoknjižje: 1. Kušaonica smisla (1992), 2. Inicijacije (1995), 3. Odgađanje spasa (1996), 4. Sjeme vremena (1997), 5. Djeca obećanja (1997), Knjiga uzroka - knjiga posljedica (2000), Ovisnici o očajanju (2003). Scenska djela: Tri igrokaza za djecu (glazba i scenarij: Zla hrid - izvedeno; Poslije svjetla i Povratak, 2002)…

Ljubo Stipišić Delmata član je Društva hrvatskih skladatelja, član Matice Hrvatske, Akademijske udruge, Festivalskog vijeća Omiš te vijeća Pasionske baštine (Zagreb).

Za svoj rad primio je brojna priznanja: nagrade Grada Splita (1985, 1993), nagradu Grada Solina za životno djelo (1996), nagradu Županije Splitsko-dalmatinske za životno djelo (1997). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997). Godine 2006. primio je Grb grada Raba te drugu nagradu za novo pasionsko stvaralaštvo (oratorij Uskrsnuće, 2006). Porin za životno djelo dobio je 2006. godine.