Miroslav Križić

Ugledni kulturni djelatnik Miroslav Križić rođen je 30. ožujka 1930. u Zagrebu, gdje je preminuo 19. studenoga 2013. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja usporedo je radio kao reklamni crtač i fotograf u Oglasnom zavodu Hrvatske. Diplomirao je Povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, a 1961. na poziv tadašnjeg gradonačelnika Večeslava Holjevca počeo je raditi u Skupštini grada Zagreba kao tajnik za nauku i kulturu, Fondu za unaprijeđivanje kulturnih djelatnosti, te kao tajnik Komisija za dodjelu nagrada grada Zagreba.

Miro Križić se za glazbu zanimao od rane mladosti. Prvu diskoteku ploča sa 78 okretaja oformio je još davne 1944., kada je polazio glazbenu školu “Pavao Markovac”. Godinama je ozbiljno promovirao jazz glazbu i educirao mnoge generacije. Bio je predsjednik Komisije za program i sredstva USIZ-a kulture grada Zagreba. Od 1980. pa do umirovljenja 1992. bio je rukovoditelj programskih djelatnosti Muzičke omladine Hrvatske. Deset godina - pet mandata - bio je aktivan član Programskog savjeta Zagrebačkog biennala. Bio je član inicijativnog odbora kao i predsjedništva Jazz kluba Zagreb.

U povodu proslave pedest godina djelovanja Hrvatske glazbene mladeži dodijeljena mu je Zlatna značka te organizacije sa kojom je bio povezan još od studentskih dana. Godine 2008. dobio je posebnu plaketu Status Hrvatske glazbene unije.

Miro Križić je od 1956. počeo pisati o glazbi. Tekstove je objavljivao u dnevnim listovima - Narodni list, Vjesnik i drugi - te časopisima - Studentski list, Telegram, Oko, Mol, Cantus, WAM, čiji je urednik bio 30 brojeva, Hrvatsko slovo, 15 Dana i drugima. Između ostalog napisao je niz testova o hrvatskom jazzu koji su do danas ostali referentnom literaturom na tom području. Upravo je on bio prava osoba da piše o našim jazzistima jer njihov je rad pratio još od srednjoškolskih dana, pisao je o jazzu, organizirao koncerte i druge jazz priredbe. Posebice će ostati zapamćen po kultnim glazbenim tribinama koje je vodio u Centru za kulturu i informacije, poslije KIC-u, te Studentskom centru. Osim u Zagrebu, glazbene je tribine vodio i u drugim gradovima: u Puli, Rijeci, Splitu, Bujama, Grožnjanu, Karlovcu, Sisku, Krapini, Osijeku, Koprivnici i Varaždinu. Od 1964. bio je autor više od 1600 radio prikaza i emisija: Portreti i profili, Muzika bez reda vožnje, Jazz na koncertnom podiju, Glazbeni vremeplov, Jazz klub, Pjevač tjedna, u suradnji s Nadom Križić - Vrkljan, Transverzale suvremene glazbe, Muzička radionica, U svijetu jazza i druge, a surađivao je i u pripremi televizijskih emisija.

Miro Križić je imao diskoteku, videoteku i biblioteku koje su svakoga ostavljale bez daha, a na kojima su se obrazovali mnogi ljubitelji jazza, ali i jazz glazbenici. Budući da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji sustavno jazz obrazovanje, a nekad glazbnici nisu u tolikoj mjeri kao danas odlazili na školovanje u inozemstvo gdje imaju pristup velikim diskotekama, videotekama i bibliotekama, njegove su bile poput sveučilišne jazz knjižnice-diskoteke. Osim toga, obasipao ih je informacijama koje su im koristile u budućem stvaralaštvu. Ti su susreti i razgovori, kao i oni prije i poslije mnogobrojnih koncerata na koje je dolazilo, jačali njihovu ljubav prema jazzu, obogaćivali znanje, ali i samopouzdanje.

Miro Križić nije bio zarobljen samo u okvire jazz glazbe. Njegova je diskoteka sadržavala mnogobrojne naslove blues glazbe i šansone, a te su teme bile također zastupljene na njegovim tribinama i u emisijama. Osim o jazzu i bluesu, pisao je i o drugim glazbenim temama. Primjerice, esej koji je napisao o indijskoj glazbi još uvijek je tekst koji pomaže svima koji žele proučiti tu tematiku.

Osim toga glazba nije bila jedina umjetnička forma koja je bila područje njegova zanimanja, ali o tome se malo zna u javnosti jer Miro Križić je bio samozatajna osoba. Nije volio da se ističu njegove zasluge, da mu se dodjeljuju pohvale i priznanja. Kao da je djelovao iz sjene. Za razliku od mnogih koji probitak traže agresivnim ponašanjem, dodvoravanjem i samohvalama, on je uvijek bio pristojan, skroman i povučen, bez želje za isticanjem - posvećen suštinskim pitanjima kao što su ljubav prema glazbi, profesinalan odnos prema poslu i entuzijazam. Znao je prepoznati i istaknuti te vrijednosti. Zračio je nekom posebnom mirnoćom, ali i sigurnošću. Na taj je način odgajao svoje potomke - njegov je sin Davor Križić istaknuti jazz trubač i skladatelj, dugogodišnji član, solist Jazz orkestra HRT-a, a unuk Ivar Križić Roban jazz kontrabasist, član HGM jazz orkestra Zagreb - ali i sve druge osobe sličnog karaktera koje su se okupljale oko njega i od njega upijale životnu mudrost.

Davor Hrvoj