Siniša Škarica

Siniša Škarica rođen je 22. veljače 1946. u Šibeniku, gdje završava gimnaziju. Diplomirao je pravo u Zagrebu 1974. Kao srednjoškolac svira solo gitaru i s vršnjacima 1962. osniva prvi rock sastav u Dalmaciji, VIS Magneti. Spajanjem sa šibenskom tinejdžerskom skupinom Mjesečari, 1965. nastaje jedna od najpopularnijih skupina s kraja 60-ih, Mi, u kojoj pjeva i svira bas gitaru. Na vrhuncu popularnosti snimaju za Jugoton (današnji Croatia Records): Dijana/Sjećanja, Bam bam baba lu bam/Ljubav ti više nije tako važna i La la la/Jednog od ovih dana. Godine 1969. u kategoriji pop grupa - prema anketi zagrebačkog tjednika za glazbu, kulturu i umjetnost mladih, Pop express - osvajaju prvo mjesto ispred beogradske Korni grupe i Silueta, a 1970. u glasovanju beogradske Mladosti zauzimaju treće mjesto iza Korni grupe i sarajevskih Pro Artea. Škarica piše za Pop express o aktualnostima domaće pop scene (1969/70), radi kao D. J. (Šibenik, 1972), autor je nekoliko skladbi za Miovce (koji prestaju djelovati 1971). Godine 1974. zapošljava se kao urednik naklade u Jugotonu. Javlja se kao glazbeni recenzent u popularnoj emisiji Radio Zagreba Rock fokus (1974-1980), piše za glazbene stranice Studija (1974/75) te uređuje glazbeni prilog tinejdžerskog tjednika Tina (1975/76). Prvi je urednik Jugotonove pop-rock redakcije (1979). Uz njegovo se ime, pod etiketom Jugotona, veže pojava novog vala - najuspješnijeg razdoblja domaće rock diskografije. Glavni je i odgovorni urednik Jugotona (1985) i direktor programa (1986-1997). Kumuje novome imenu Croatia Records - Hrvatska naklada zvuka i slike (1991). Pod okriljem CR-a utemeljuje etiketu Perfekt Music sa zadaćom sustavnog predstavljanja i vrednovanja hrvatske glazbene baštine (osobito pop provenijencije). U autorskoj ediciji Kad je rock bio mlad (1994) urednik je ploča Crvenih koralja, Bijelih strijela, Matta Collinsa, kao i prvoga izdanja Perfekt Musica, Zvuk osamdesetih (1997), prodanoga u više od 80 tisuća primjeraka. Nakon 23 godine, napušta CR i preuzima mjesto direktora pop-rock produkcije novoutemeljenog nakladnika HRT-a, Orfej i postiže rekordnu prodaju projekata Petra Graše i Olivera Dragojevića. Vraća se u CR kao pomoćnik Predsjednika uprave za program (1999). Urednik je antologijskih, autorskim bilješkama nadopunjenih reizdanja: Dalmatian songs Ansambla Dalmacija iz 1966. i Dedićev Čovjek kao ja iz 1969. Svirački se ponovno aktivira obnavljanjem grupe Mi (Šibenski festival šansone 2002, Tvornica 2003). Godine 2001. ponovno se aktivira i svirački. S obnovljenom grupom Mi nastupa na Šibenskom festivalu šansone (2001), sljedeće godine priređuju veliki koncert na Festivalskom trgu u Šibeniku, što ponavljaju u zagrebačkoj Tvornici (2003). Objavom CD-box seta Kad je rock bio mlad (krajem 2006), uz koji paralelno predstavlja i istoimenu knjigu, na promocijama svira s grupom Mi.

Siniša Škarica bio je predsjednik HDU-a, član je HGU-a.

Višestruki je dobitnik Porina: za najbolji povijesni album Izvorne snimke - Kad je rock bio mlad, izvođači Bijele strijele (1995), za najbolje ponovno izdanje 16 Izvornih snimaka - Kad je rock bio mlad, izvođač Matt Collins, (1995), za najbolji tematsko-povijesni album Čovjek kao ja, Arsena Dedića (2000), za najbolji tematsko - povijesni album Kino Sloboda, Arsena Dedića (2001), za tematsko povijesni album Pjeva vam Ivo Robić - Izvorne snimke 1949-1959, izvođač Ivo Robić (2002), za najbolji kompilacijski album (s Igorom Mirkovićem) Sretno dijete (originalna glazba iz filma), razni izvođači (2005) te za najbolji kompilacijski album Kadjerockbiomlad (2006). Iste godine dobiva nagradu Hrvatskog društva skladatelja Josip Andreis za knjigu Kad je rock bio mlad kao najbolje izdanje na području glazbene publicistike, muzikologije i sličnih znanosti u 2005. Porin za poseban doprinos hrvatskoj diskografskoj industriji uručen mu je godine 2002.