Valter Dešpalj

VALTER DEŠPALJ, rođen 1947. u Zadru, međunarodno je ugledan i iznimno svestran hrvatski violončelist koji je postigao vrhunske rezultate kao solist i komorni glazbenik, pedagog i obrađivač.

Godine 1984. jedan nizozemski glazbeni kritičar napisao je u novinama Het Parool kako „Valter Dešpalj pripada malom broju ljudi za koje bi se moglo reći da su na svijet došli s violončelom u rukama“, čemu bi svakako vrijedilo pridodati napomenu: … s violončelom u rukama, kao treće muzikalno dijete u jedinstvenoj glazbeničkoj obitelji Dešpalj. Poticani od oca Šime, zaslužnog glazbenog entuzijasta, troje djece (Pavle, Maja i Valter) odrastali su svatko uz svoje glazbalo, ali i uz svakodnevno zajedničko muziciranje, a onda su, jedno za drugim, iz svoga Zadra „na krilima glazbe“ uspješno poletjeli u veliki svijet.  

Svoje sviračko i interpretacijsko umijeće Valter Dešpalj je izbrusio učeći od čelističkih legendi 20. stoljeća. Po završenom studiju na Juilliard School of Music u New Yorku (razred Leonarda Rosea) i moskovskom Državnom konzervatoriju Čajkovski (razred Galine Kozolupove) usavršavao se kod Pabla Casalsa, Pierrea Fourniera i Andréa Navarre. 

Dešpaljevu veliku međunarodnu karijeru čine recitali na prestižnim koncertnim podijima, solistički nastupi uz vodeće svjetske orkestre te komorni koncerti  ostvareni u zajedništvu s glasovitim instrumentalnim virtuozima. Poprišta najvećih uspjeha koncertanta Dešpalja bili su ugledni festivali u Gstaadu, Lockenhausu, Kuhmu, Dubrovniku… i najznamenitije koncertne dvorane svijeta: Carnegie Hall u New Yorku, Kennedy Center u Washingtonu, Royal Festival Hall  u Londonu, Sydney Opera House,  Concertgebouw u Amsterdamu, Velika dvorana Moskovskog konzervatorija, Dvorana Filharmonije u Sankt Peterburgu.   

Pod ravnanjem uglednih dirigenata – Lovre Matačića, Sergiu Comissione, Gűnthera Herbiga, Jamesa Conlona, Vernona Handleya, Hiroyukija Iwakija, Howarda Mitchella, Davida Zinmana, Andrzeja Markowskoga – Dešpalj je bio solist uz vodeće orkestre kulturnih metropola na trima kontinentima: Berlina, Dresdena, Rotterdama, Varšave, Washingtona, Sydneya, Melbournea. U komornom muziciranju bio je partner velikim umjetnicima kao što su Gidon Kremer, Dmitrij Sitkovjetski, Yo-Yo Ma, Heinrich Schiff, Philippe Entremont, Jurij Bašmet, Irena Grafenauer i Tabea Zimmermann. Hrvatska koncertna publika bila je u više navrata svjedokom Dešpaljeve sjajne suradnje s pijanistom Ivom Mačekom te gitaristima Darkom Petrinjakom i Istvánom Römerom. 

Dešpaljevu umjetničku karizmu i njegovo „veličanstveno sviranje!“ (London Times, 20. 03. 1974.) opetovano su potvrđivale pohvale svjetske glazbene kritike poput, primjerice, ovih:

Snažan lirizam i suptilno osjenčavanje onih malih, ali toliko važnih melodijskih ugibanja jesu kvalitete koje nečije sviranje mogu učiniti doista grandioznim.

Washington Post (28. 05. 1966.)

Urođena muzikalnost... Dešpaljev potez gudalom, snažan i gibak, rezultira vrsnoćom tona i fraziranja, te posebnom otmjenošću i rječitošću njegovih izvedbi.

New York Times (20. 12. 1973.)

Dešpalj je jedan od najznačajnijih violončelista našeg vremena. Bogovi su ga podarili sposobnošću oblikovanja izvanredno lijepog tona i golemom tehnikom.

Daily Telegraph (12. 03. 1974.)

Velika kultura i nepogrešiv ukus – to su najveće odlike ovog vrsnog glazbenika, koji na koncertnom podiju u svakom trenutku pokazuje da se nalazi na vlastitom umjetničkom terenu, bez obzira na to jesu li posrijedi sugestivno oblikovane kantilene ili pak briljantno izvedene virtuozne pasaže.                

Sovjetskaja muzika (svibanj, 1974.)

Diskografska tvrtka Croatia Records objavila je Dešpaljeve snimke šest velikih koncertantnih skladbi za violončelo i orkestar Luigija Boccherinija, Roberta Schumanna, Camillea Saint-Saënsa, Petra Iljiča Čajkovskoga, Brune Bjelinskoga i Stjepana Šuleka, sonata za violončelo i klavir Johannesa Brahmsa, Stjepana Šuleka i Ive Mačeka, te nekoliko skladbi za violončelo i gitaru (album Cantabile ostvaren u suradnji s Istvánom Römerom). U inozemstvu su Dešpaljeve snimke objavili njemački Orfeo (komorne skladbe s Gidonom Kremerom, Tabeom Zimmerman, Jamesom Toccom i drugima), ruska Melodija (skladbe za violončelo i klavir s pijanisticom Natalijom Iljukijevič) i američki Stradivari (Don Quixote Richarda Straussa uz Janáčekovu filharmoniju pod ravnanjem Dennisa Burkha). Dešpaljeve vrsne gitarske obradbe skladbi Johanna Sebastiana Bacha objavljene su u izvedbama Ane Vidović (Croatia Records, Naxos, BGS Records) i Petrita Çekua (Naxos), dok je njegove obradbe skladbi Burta Bacharacha i Jorge Bena u izvedbi ansambla Dvanaest violončelista Berlinske filharmonije objavila tvrtka EMI.

Valter Dešpalj, koji je u mladosti bio učenik itekako dostojan svojih velikih učitelja, godinama je već i sâm bogomdani učitelj: redovni je profesor violončela na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te gostujući profesor na uglednim visokoškolskim glazbenim ustanovama u Haagu, Amsterdamu, Copenhagenu i Grazu. Bio je član prosudbenih komisija na najjačim međunarodnim violončelističkim natjecanjima kao što su Čajkovski u Moskvi, Bach u Leipzigu i ARD u Münchenu, a njegovi su učenici osvajali najviše nagrade na prestižnim međunarodnim violončelističkim natjecanjima.

Valter Dešpalj utemeljio je i vodio festival mladih gudača STRINGS ONLY! u Zadru, te majstorski tečaj Cello Focus u austrijskom Pöllaubergu. Zajedno sa sestrom, violinisticom Majom Dešpalj Begović, u Zagrebu je 1996. utemeljio Glazbenu školu „Dešpalj“ za posebno darovite mlade gudače. Sa svojim studentskim ansamblom violončela Cellomania s velikim je uspjehom gostovao na Dubrovačkim ljetnim igrama te u Ljubljani, Beču, Parizu, Amsterdamu i Moskvi, a posebni gosti na njihovim koncertima pritom su bili i najveći čelisti današnjice: Mischa Maisky, Boris Pergamenščikov, Giovanni Sollima…

Brojne Dešpaljeve redakcije, obradbe za violončelo i obradbe za gitaru tiskane su u nakladi uglednih inozemnih izdavača, kao što su Universal Edition u Beču, Verlag Sikorski u Hamburgu, Edition Kunzelmann u Adliswilu, International Music Company u New Yorku i Chantarelle Verlag u Heildebergu.

Nakon Nagrade Vladimir Nazor, Nagrade Grada Zagreba i Nagrade Milka Trnina,  četvrto veliko strukovno priznanje kojim je u domovini ovjenčan Valter Dešpalj jest aktualna Nagrada Porin za životno djelo, no ova – odavna zaslužena! – nagrada u Dešpaljevu sasvim posebnom slučaju zapravo je i preuranjena: pedagoška i obrađivačka radionica Valtera Dešpalja posluje i dalje „punom parom“ – In moto perpetuo!

Zlatko Madžar