O Porinu Dobitnici nagrada za životno djelo
Anđela - sto anđeoskih glasova ili nomen est omen

Anđela Potočnik

Bojan Pogrmilović
Još se sjećam dojma koji je na mene kao dijete ostavljao jedan poseban glas. Bio je to glas koji je poput orgulja obuzimao misli, okupirao cijelo tijelo te provocirao ne uvijek određene, ali jake emocije. Osjećao sam kao da pjevačica svoju dušu pretače u moju. Naravno, nisam to tada znao tako formulirati, ali sam svega bio toliko svjestan da i danas mogu obnavljati te dječje emocije i uzbuđenje je jednako jako kao i onda. Samo još glas Mahalije Jackson i zvuk ruskih folklornih zborova u meni je stvarao jednake osjećaje. Iako mi se tada činilo da su pjesme koje je pjevala Anđela Potočnik, jer naravno o njoj je riječ, jednostavnije i možda ne tako atraktivne ( razvoj mog ukusa i profesija naučili su me koliko sam bio u krivu ), bijah obuzet tim veličanstvenim zvukom. Danas znam da je i ona izvršila jedan od presudnih utjecaja na moju ljubav prema folkloru i time značajno utjecala na velik dio moje profesionalne karijere. Naravno, ja nisam bio jedini. Teško je utvrditi kolikim ljudima je ona izmijenila pojmove o narodnoj glazbi, ali znam da je mnogima bila prvi stvarni poticaj da slušaju istinsku narodnu umjetnost, a ne samo onda prevladavajuću novoskladanu narodnu glazbu sumnjivih vrijednosti. Stasajući te putujući širom ondašnje Jugoslavije, brojni ljudi, kad bi čuli odakle dolazim, znali su me pitati poznajem li je, uvijek izražavajući posebno divljenje i simpatije. Ona je jedna od rijetkih pjevačica koja je pomirivala sve ukuse i, kako sam se kretao u raznim glazbenim miljeima, znam da su je poštovali i akademski glazbenici, operni pjevači, ali i oni koji su slušali glazbu koju mi nazivamo šundom. Štoviše, sklon sam ustvrditi kako je u jednom vremenu ona gotovo bila i sinonim za drugačiji pristup folklornoj glazbi, kao i da je njen glas poistovjećivan s ansamblima u kojima je djelovala. Kada sam započinjao dio karijere koji je bio usko vezan uz folklor imao sam iznimnu sreću, barem malo, na kraju njene službene karijere, bolje upoznati tu tako posebnu, a tako jednostavnu osobu. Doživljavao sam uživo sve ono što sam prije kožom osjećao i počeo shvaćati suštinu njezine umjetnosti. Da, to jest glas. Bogomdan, ali ne samo glas. To je i pjevačka inteligencija i sušta emocija. To su i profesionalizam bez premca te poštovanje tradicije i stila. I na kraju, to je svijest da uvijek treba učiti i istraživati, te da treba nastojati i trajati. Tada sam postao svjestan da je taj glas i ta osobnost samozatajno i usporedno pravila tri velike karijere: karijeru u Ansamblu LADO, Ladaricama i svoju osobno. Uvijek na korist svake i nikada na štetu nijedne. Ona je svojim glasom vodila dva iznimna ansambla. Vodila i amalgamirala, bojala svojom bojom, no uvijek je bila dio cjeline. Naša Anđela ( bila je naša, jer zbog njezine jednostavnosti svi smo je doživljavali kao dio nas samih ) činila je to više od tri desetljeća. I ako nomen jest omen, ta blaga narav nosi to ime s punim pravom, a taj orguljski glas kao da u sebi stotinu anđeoskih glasova sadrži. Nomen est omen.

Povežimo se!

twitter facebook youtube

O IHG-u

Diskografsku nagradu Porin organizira Ured Porina, pri Institutu hrvatske glazbe. IHG je udruga osnovana 2004. godine s ciljem očuvanja, afirmacije i razvoja hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Upoznajte rad IHG na www.ihg.hr