Anđelko Klobučar

Anđelko Klobučar rođen je 11. srpnja 1931. u Zagrebu. Godine 1955. diplomirao je na historijsko-teorijskom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu. Istodobno studira kompoziciju kod prof. Mila Cipre i orgulje kod prof. Franje Lučića. Nakon diplome usavršavao se u interpretaciji kod Antona Nowakowskog (Salzburg, 1960) i u kompoziciji kod Andréa Joliveta (Pariz, 1965/66). Djeluje u Zagrebu kao orguljaš, skladatelj i glazbeni pedagog. Od 1956. nastavnik je glazbenoga odgoja, od 1958. glazbeni suradnik Dubrava-filma, a od 1963. profesor glazbenoteorijskih predmeta na muzičkoj školi Blagoje Bersa u Zagrebu. Od 1968. predaje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, najprije u svojstvu docenta, od 1973. kao izvanredni, a od 1983. kao redoviti profesor. Vodi kolegije Polifoniju te Glazbene oblike i stilove, a povremeno i solfeggio. Od 1980. do 1993. obavlja dužnost pročelnika Odsjeka za kompoziciju i glazbenu teoriju. Od osnutka Instituta za crkvenu glazbu Albe Vidaković Teološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1964-2001) vodi kolegije Fuga, Osnova polifone kompozicije i Improvizacija. Dugogodišnji je orguljaš Prvostolne crkve u Zagrebu. Na Ljetnoj orguljaškoj školi u Šibeniku od 1995. vodio je seminar suvremene glazbe za orgulje.

Među njegovim brojnim i raznorodnim ostvarenjima ističu se: orguljske skladbe (3 sonate, 2 passacaglie/ Jubilatio i Vitrai), Balade Petrice Kerempuha za zbor i dva klavira (1960), Koncert za violinu i gudače (1982), Koncert za orgulje i orkestar (1983), Diptih za rog i gudački orkestar (1985), Muzika za orgulje i simfonijski orkestar (1987), Aurea Bula 1242. za bariton, zbor i orkestar (1992), Papinska misa za mješoviti zbor/puk i orgulje (1994), Staroslavenska misa za zbor i orgulje (1995) Koncert za gitaru i gudače (2005), Koncerto grosso za gudače (2006), Muzika za ansambl Cantus (2006) te mnoga komorna djela.

Anđelko Klobučar član je HDS-a te počasni član HDGU-a. Od 1988. član je suradnik, a 1992. redoviti član HAZU-a.

Za doprinos glazbenoj umjetnosti Anđelko Klobučar dobio je više priznanja - za koncertnu djelatnost Milka Trnina (1970), za Koncert za orgulje i orkestar Josip Štolcer Slavenski (1986), za Partitu za orgulje i izvedbu ciklusa Nativité du Seigneur Oliviera Messiaena Vladimir Nazor (1990), za interpretaciju francuske barokne glazbe nagradu Ivan Lukačić (Varaždin, 1991), za četrdesetu obljetnicu djelovanja Plaketa HDGU (1994), za životno djelo Vladimir Nazor (1996). Nositelj je Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996). Za mnogostruki mu je doprinos glazbenoj umjetnosti, osobito za promicanje djela hrvatskih skladatelja i poticanje skladanja za orgulje, dodijeljena Nagrada Grada Zagreba (1997). Uz to, za rad na hrvatskoj glazbenoj baštini, a osobito za rekonstrukciju oratorija J. Bajamontija Prijenos sv. Dujma, uručena mu je nagrada Ivan Lukačić (1999). Dobitnik je i nagrade Porin u kategoriji najboljeg autorskog albuma Anđelko Klobučar - duhovna glazba (2002). Nagradu Porin za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi Anđelko Klobučar dobio je 2002.