Boško Petrović

Boško Petrović rođen je 18. veljače 1935. u Bjelovaru. S pet godina počinje učiti violinu, s petnaest osniva svoj prvi combo, zatim prelazi na harmoniku i 1954. prvi put snima za Radio Zagreb.
Još jednom mijenja instrument i počinje svirati vibrafon, a 1959. osniva danas legendarni Zagreb Jazz Quartet, koji se u napoznatijoj postavi (s Miljenkom Prohaskom / Krešimirom Remetom, Davorom Kajfešom i Silvijem Glojnarićem) svojim stilom muziciranja nazvanim Balkan Jazz, potvrdio kao europska vrijednost. Tijekom 8-godišnjeg djelovanja ZJQ je održao mnogobrojne koncerte kod kuće i u inozemstvu (Austrija, Italija, Švicarska, Nizozemska, Belgija, Čehoslovačka, Njemačka, Francuska i SSSR), a potom prerasta u Zagrebački jazz kvintet (truba Art Farmer, 1968/69). Prijateljstvo s vođom glasovitog Modern Jazz Quarteta, Johnom Lewisom, presudno je utjecalo na Petrovićevo uvjerenje da se univerzalna obilježja jazz glazbe mogu prilagoditi etno obrascima podneblja u kojem nastaju (With Pain I Was Born, Green Mood, Keka kolo), suradnja s Ružom Pospiš Baldani (Zvira voda) te s istarskim etno glazbenicima (Špada, Glavaš - Istra u mom srcu). 1970. osniva BP Convention, čiji su članovi vodeći glazbenici tadašnje zagrebačke rock scene (Vedran Božić, Ratko Divjak, Mario Mavrin, Brane Živković), a poslije i instrumentalisti raznih generacija (Salih Sadiković, Krešimir Remeta, Damir Dičić). Istodobno, s Dičićem vodi i BP Convention Big Band, a potom svira u duetu s Nevenom Frangešom (1985 - 1988), a zadnjih deset godina s Boško Petrović Trijom u kojem su uz Boška Petrovića Primož Grašić (gitara) i Mario Mavrin (bas gitara). Svirajući godinama zajedno, ovaj trio otkrio je da posjeduje (usprkos razlici u godinama i iskustvu) gotovo identični feeling i afinitet prema komornom jazzu. Većinu materijala (originalne kompozicije i aranžmane) piše Boško Petrović, pazeći da ostaloj dvojci ostavi dosta prostora za nadogradnju osnovne ideje.

U Zagrebu pokreće BP Club (1988) i nakladničku kuću Jazzette. 90-ih najčešće nastupa sa skupinom BP Club All Stars i vlastitim triom. Autor je mnogih radijskih/TV serija i emisija, organizator koncerata i festivala - Zagrebački sajam jazza, Century of Blues, Springtime Jazz Fever, Hrvatski jazz sabor i Jazz is back - Grožnjan, a djeluje i kao producent te pedagog. Njegova diskografija obuhvaća desetke izdanja, od prvih snimki Kvarteta Boška Petrovića s članovima orkestra Quincyja Jonesa i antologije Zagreb Jazz Quarteta, do suradnje s velikanima svjetske jazz scene, kao što su Clark Terry, Ernie Willkins i Art Farmer, Joe Pass, Buck Clayton i Joe Turner, Buddy de Franco, Kenny Drew, N. H. O. Pedersen i Alvin Queen. Snima sa Zagrebačkim solistima, kvartetom Boilers, istočnoeuropskim i kalifornijskim solistima jazza, orkestrima Gerryja Mulligana i Olivera Nelsona, klaviristima Fritzom Pauerom, Davorom Kajfešom i Nevenom Frangešom, a promovira i etno repertoar. Gost je najprestižnijih jazz festivala (Montreux, Monterey, Detroit, Berlin) te mnogobrojnih zemalja diljem svijeta (Austrija, Slovenija, Mađarska, Bugarska, Jugoslavija, Italija, Češka, Slovačka, Belgija, Nizozemska, Danska, Norveška, Švedska, Njemačka, Litva, Latvija, Estonija, Rusija, Francuska, Engleska, Irska, Poljska, Japan, SAD).

Boško Petrović član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske glazbene unije te International Biografical Association i International Who is Who in Music.

Primio je mnoga priznanja - Josip Štolcer Slavenski (1979), Nagrada Grada Zagreba (1989). Višestruki je dobitnik Porina: za najbolju instrumentalnu jazz izvedbu White Christmas (album Svim na zemlji s Nevenom Frangešom, 1995), za najbolji jazz album, kao producent (Jazz Gala Zagreb 900, 1996 i Blues At Piazza Grande, 1997), za najbolji festivalski album, kao umjetnički direktor (Cuban Party At Piazza Grande, 1998), za najbolji kompilacijski album Ethnology (kao autor kompilacije, 2001), za najbolji jazz album ‘Round Midnight (izvođači: Boško Petrović / Big Band RTV Ljubljana, 2003) te za najbolju jazz izvedbu I Love You Z. J. Q. s albuma ‘Round Midnight (2003). Nositelj je državnog odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996). Godine 2003. uručen mu je Porin za životno djelo, a 2005. u Corku (Irska) uvršten je među European Jazz Masters.