Drago Britvić

Drago Britvić rođen je 6. srpnja 1935. u Pitomači. Studirao je književnost i komparativnu na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U hrvatskoj zabavnoj glazbi njegovo je ime metafora za autora tekstova i pjesnika koji je sudbinu svojih stihova u književnim časopisima ili ukoričenim zbirkama poezije pretpostavio suživotu s notama najistaknutijih skladatelja. Prepoznatljive tematske cjeline Britvićeva primijenjenog pjesništva su ljubavni i rodoljubni stihovi te pjesme o Zagrebu koje podjednako lako komuniciraju s generacijama slušatelja u regionalnim idiomima (Krapina, Opatija, Splitski festival zabavne glazbe, Požega) i urbanim žanrovima zabavne pjesme, šansone i balade. Britvić je jedan od utemeljitelja Festivala kajkavske popijevke (1966) i njegov dugogodišnji direktor. Njegov koautorski doprinos toliko je skladna sastavnica u opusima šansonjera poput Zvonka Špišića (Bicikl, Kockar, Milioner, Trešnjevačka balada...) i Hrvoja Hegedušića (Nedjelje u predgrađima, Ponekad mislim, Razgovara zemlja stara...) koji su sâmi interpretirali svoje skladbe, da ih gotovo čini kantautorima. Tekstovi Drage Britvića prirodno su se udomili u glazbi skladatelja međusobno različitih rukopisa - Arsena Dedića (Vrtovi malih kuća, Kuća za ptice, Mala iz III b, Podragaš lasi...), Zdenka Runjića (Potraži me u predgrađu, Ja ne mogu drugo nego da je ljubim, Ne žuri, djevojčice), Đele Jusića (Pusti da ti leut svira, Kad zazvone dubrovačka zvona), Alfija Kabilja (Svijet je velik, Tvoja zemlja te mjuzikl Tko pjeva zlo ne misli), Alfonsa Vučera (Oči, Pismo) ili Siniše Leopolda (Božić bili, Svirci moji). U suradnji s dugogodišnjim kolegom urednikom s Radio Zagreba, Stjepanom Mihaljincem, Britvić je dao pečat nizu velikih hitova (Proplakat će zora, Noćas ćemo zemlji k’o materi reći, Odvest ću te na vjenčanje...), ali i bezvremenskoj zagrebačkoj gornjogradskoj popijevki (Zadnji fijaker). Njegov potpis nalazi se na mnogim klasičnim skladbama iz pjesmarice hrvatske popularne glazbe: Mirno teku rijeke (Miroslav Biro), Golubovi (Branko Mihaljević), Zbog jedne davne melodije (Miljenko Prohaska), Igra života (Drago Diklić), Ti si moja obala, Tvojih pola sata (Stipica Kalogjera), Zvona moga grada (Zvonko Špišić), Umiru stare kavane (Julije Njikoš), Maslina je neobrana (Duško Šarac) te nezaobilazne Bože, čuvaj Hrvatsku (Đani Maršan) i Listek od tam (Siniša Doronjga). Literarno najvredniji stihovi Drage Britvića su na kajkavskome: Oko jene hiže navek tiči lete (Arsen Dedić) i Bele megline, megle meglene (Hrvoje Hegedušić). Cijeli je radni vijek proveo na Hrvatskom radiju (Radio Zagrebu) kao urednik redakcije i popularnih emisija (Lice s fotografije, Pod starim i novim krovovima, Ulice i trgovi…). Bio je jedan od osnivača 2. programa Radio Zagreba. Napisao je stihove za blizu 1000 pjesama od kojih se mnoge doživljavaju narodnima i općepoznatim. Na kajkavskom, štokavskom i čakavskom skladali su ga i pjevali najveći - od pjevača do klapa. Godine 1993. Hrvatski radio i Croatia Records objavljuju mu zbirku odabranih pjesama Bože čuvaj Hrvatsku. 1995. izlazi mu pjesničko-grafička mapa Za falu kaj smo bili skup (sa slikama Branka Bahuneka i povijesnicama dr. Lelje Dobronić). Jedan od najplodnijih hrvatskih tekstopisaca zabavne glazbe i šansona, preminuo je 25. prosinca 2005. u Zagrebu nakon duge i teške bolesti. Drago Britvić bio je predsjednik Saveza udruženja zabavnih i narodnih muzičara. Najnagrađivaniji je autor stihova na glazbenim festivalima. U povodu 40-e obljetnice Festivala kajkavske popijevke dodijeljena mu je Povelja Grada Krapine (2005), a Institut Hrvatske glazbene industrije Počast pjesmama godine 2006. (Osijek). Posthumno je nagrađen Porinom za životno djelo (2006).