Drago Mlinarec
Drago Mlinarec rođen je u Zagrebu 14. prosinca 1942. Glazbenu je karijeru počeo u sastavu Jutarnje zvijezde (1962) koji je djelovao do nastanka Grupe 220 (1966) čije su snimke začetak hrvatske rock diskografije. U izvornoj postavi Drago Mlinarec (vokal i gitara), Vojko Sabolović (vokal i gitara), Vojislav-Mišo Tatalović (bas gitara) i Ranko Balen (bubnjevi) Grupa 220 snima pjesmu Osmijeh (studeni 1966) koju Radio Zagreb promovira u hit. Njezin masovni odjek potiče zanimanje Jugotona koji objavljuje njihovu prvu EP ploču (ožujak 1967). U svibnju 1968. skupini se pridružuje klavijaturist Branimir Živković. Iste godine na Splitskom festivalu Grupa 220 surađuje s Arsenom Dedićem (Razgovaram s morem) i pionirski uvodi etno elemente dalmatinske Zagore u domaću pop/rock glazbu te objavljuje antologijski LP Naši dani. Nakon stanke zbog odsluženja vojnog roka (1968-1970), Drago Mlinarec vraća se 1971. glazbi s novom postavom Grupe 220 (Husein Hasanefendić, Nenad Zubak, Ivan-Piko Stančić). Te 1971. odlučuje se za samostalni rad i snima album A ti se ne daj. Drugi solo album, Pjesme s planine snima 1972., a LP ploči Rođenje (1975) počinje suradnju s klavijaturistom Nevenom Frangešom i skupinom vodećih zagrebačkih rock-glazbenika 70-ih koja će se nastaviti na albumima Negdje postoji netko (1977) i Sve je u redu (1978). Tijekom 70-ih Drago Mlinarec je jedan od najangažiranijih pojedinačnih aktivista rock scene toga desetljeća, sudjeluje na prvim izdanjima Boom festivala, brojnim samostalnim i kolektivnim koncertima (primjerice s Yu jazz-rock selekcijom). S kazališnom skupinom Pozdravi često gostuje na scenama tadašnje Jugoslavije te europskih i južnoameričkih zemalja. Autor je glazbe u različitim kazališnim produkcijama: Bajka o kneževiću Sveboru, Život je san, Hvarkinja, Vrtuljak ljubavi, Robinja, Pozdravi, Klitemnestra, Kako je Odisej susreo Kiklopa, Arlechino, Kozmički žongleri, Kristofor Kolumbo... Godine 1979. u Švedskoj snima LP Tako lako s koproducentom/multiinstrumentalistom Tinniejem Vargom, s kojim je realizirao i osobnu antologiju novih verzija ranije objavljenih skladbi Sabrano (1980) te album Pomaknuto (1983). Glazbeničku vitalnost u ozračju zagrebačkog novog vala pokazuje kao producent prvog albuma Azre (1980) i suradnjom s Le Cinema (od 1986). Koncertom na zagrebačkom Vrbiku te LP kompilacijom Originali 1967/68 Grupa 220 obilježava dva desetljeća rada (1986). Godine 1994. Mlinarec objavljuje kazetu Analog, a dvije godine kasnije prvu CD retrospektivu Krhotine (1996). Godine 2005. objavljuje CD Krhotine 2005, a 2006. CD i DVD Osmijeh Drago Mlinarec koncert Boogaloo 29092005 na kojem su objedinjeni koncert u Počast pjesmama, autorski dokumentarni film Drago kamera te fotografije pod nazivom Djelići mozaika koje je pripremila njegova kćer Karin-Anna). Songovima i glazbom sudjeluje u igranim filmovima Fadila Hadžića - Protest (1967), Tri sata za ljubav (1968), Uvod u novinarstvo, Zec... Blagajnica ide na more Dalibora Matanića (2000), dokumentarcima te radio dramama. Producent je i snimatelj, početkom osamdesetih luduje za računalima - danas također, slika i izlaže: Kapelica (Ljubljana, 1994), Galerija Karas (Zagreb, 1996). Zbirka pjesama Drago Mlinarec: Pjesme (naklada Mlinarec-Plavić, 2002). Kao stalni suradnik diskografske kuće Croatia Recordsa radi na digitalizaciji arhiva.
Drago Mlinarec član je Hrvatskog društva skladatelja, Zajednice umjetnika Hrvatske, HGU.
Dobitnik je Vjesnikove nagrade za glazbu Josip Štolcer Slavenski (1987), nagrade Stari mačak za seniorski doprinos hrvatskoj rock glazbi (1998) te Porina za najbolji kompilacijski album Krhotine (1997). Uručen mu je Institut Hrvatske glazbene industrije Počast pjesmama (Zagreb, 2005), a nagrađen je i Porinom za životno djelo (2005).