Ljubo Kuntarić

Na strani A, one velike, tvrde ploče na 78 okretaja, prve ploče Ive Robića, čovjeka s kojim je u danima raskola sa Sovjetima te 1949. i započela priča o modernoj diskografiji kod nas, bila je urezana Ti ni ne slutiš, skladba koju je potpisao tada mladi student građevine na zagrebačkom sveučilištu, Ljuboslav Kuntarić. Ne slučajno. Pamtio ju je Robić po izvedbi svoga prethodnika Andrije Konca iz programa Hrvatskoga krugovala s početka 1945. godine. Konc je po svemu sudeći platio glavom svoju popularnost za ustaške vlasti, zaboravljen i bez groba, ali Ti ni ne slutiš je nastavila živjeti. No, nitko nije slutio, pa ni sam autor (koji je, á propos, samo tada i jednom kasnije u slučaju sakralne O, daj mi snage, Bože moj napisao sve, i glazbu i stihove), da je to tek početak njegove začudne životne muzičke priče.
Ljuboslav Ljubo Kuntarić rođen je 20. lipnja 1925. u Čakovcu. Slavonskih korijena, iz ugledne požeške obitelji, život ga je vodio preko Međimurja, Zagorja i Slavonije do Opatije, Voloskog. U međuvremenu važnom je postajom bio, naravno, Zagreb. U trenutku kada je u jesen 1945. upisao građevinu već je stekao solidnu glazbenu naobrazbu, svirao orgulje u požeškoj franjevačkoj crkvi i napisao svoj prvi sudbonosni šlager, spomenuti tango Ti ni ne slutiš (1943). Do diplome inženjera hidrogradnje usporedo je marljivo širio svoje glazbene obzore u čemu nije mogao imati bolje i glasovitije učitelje nego što su to bili Rudolf Matz i Albe Vidaković. No, ozbiljno shvaćajući zadaću projektanta Istarskih vodovoda, iz novog domicila u Opatiji, mogao se prihvatiti tek discipline paralelnog slaloma između nasušne potrebe za čistim vodama i žeđi za lakim šlagerima. Bilo je to u doba ideologizacije i nadziranja svega i svačega, a šlageri su bili, kako je napisao Kuntarićev susjed i štovatelj, povjesničar umjetnosti i glazbeni kritičar Darko Glavan, dašak zapadnog vjetra. I onda, 1953., u godini Tršćanske krize, još uvijek blago ošamućeni od prvih Sanrema, na premijernom Natječaju za najbolje plesne melodije, danas poznatom kao Zagrebfest, pobjeđuje Ta tvoja ruka mala, a uvojačeni skladatelj o nagradi doznaje nakon mjesec dana, po povraku iz rovova pred Trstom! Bila je to prva u nizu nazaboravnih uspješnica hitmejkerskoga tandema Ljube Kuntarića i Blanke Chudobe. U Blanki, dvadeset i sedam(!) godina starijoj skladateljici i libretistici opereta (i pjevačici iz ludih 30-ih!), našao je idealnu partnericu, a domaća popularna glazba sljedećih desetak godina nenadmašan autorski par, kojeg odavno čeka povlaštena loža u budućoj kući slavnih hrvatske pop glazbe. Ti i ja (1954), Majko, majčice (1955),  Ti si priča srca mog (iz filma Milijuni na otoku)(1955), Ako nećeš da te ljubim (1956), Pjesma tipkačice (1957), K'o biser sjajni (1958), Sretan put (iz filma H-8) (1958), Zamagljen prozor (iz filma Pukotina raja) (1959), Autobus calypso (1959), Nina (1960), U nedilju Ane (iliti Mali motorin) (1960), Valovi (1960) i Voljela bi da me voliš (na stihove Jure Kaštelana) (1961) čini fascinantan neprekinuti niz uspješnica, neponovljiv u povijesti naše zabavne glazbe. Danas, u svjetlu polemika oko evergreena, Ljubo Kuntarić i Blanka Chudoba zajedno s Robićem i Mariom Kinelom svakako spadaju u dinastiju koja je posvema obilježila evergreenske šlagere iz doba prije rocka.
 No, dakako, nemirni i neumorni duh Ljube Kuntarića tu nije stao. S Blankom ili bez nje, s Dragom Britvićem, Stjepanom Jakševcem... često i na stihove Drage Gervaisa, spajao je, kako je napisao dr. Juraj Kolarić, hrvatski sjever s jugom i istok s hrvatskim zapadom. Skladao je za Melodije Istre i Kvarnera, za Kajkavske popevke i Zlatne žice Slavonije, napisao je više od 2000 zabavnih melodije s 45 festivalskih nagrada, više od 150 dječjih pjesama, preko 650 sakralnih i 170 klapskih skladbi, 20-ak scenskih dijela (od kojih su opere comice Tata, udajem se za crnca iz 1978. i Karolina Riječka iz 1980. svojim ponovljenim izvedbama u Zagrebu i Rijeci, doživijele zapažen uspjeh), a sklada i dalje, poglavito sakralnu i klapsku glazbu.
 Premda je laureat brojnih kulturnih i društvenih priznanja, čije bi nabrajanje zauzelo sljedeće dvije kartice, ni ovaj Porin, uvjeren sam, neće biti kruna njegove karijere, kako se to običava reći. Ti ni ne slutiš, do Porina i dalje! moglo bi biti istinskom devizom snage i vitalnosti legendarnog skladatelja, gospodina Ljube Kuntarića.