Miljenko Prohaska

Miljenko Prohaska rođen je 17. rujna 1925. u Zagrebu. U nižoj muzičkoj školi uči violinu, a 1951. završava srednju muzičku (kontrabas). Na Teoretsko-nastavničkom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu diplomirao je 1956. godine. Utemeljio je mnoge orkestre.

Najdulje je djelovao kao šef dirigent Plesnog orkestra (Big Banda) Radio Zagreba, kasnije RTV Zagreb. Kao kontrabasist bio je član Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra Radio Zagreba, Orkestra Jugoslavenske radiodifuzije, Komornog orkestra Radio Zagreba, Zagreb Jazz Kvarteta te mnogih drugih jazz sastava. Od 1955. do 1989, kada odlazi u mirovinu, stalni je šef - dirigent Plesnog orkestra Radio Zagreba. Sa Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske surađuje od 1994, a sudjeluje i u organiziranju Big Banda Hrvatske vojske koji vodi od 1996. do 1998. Kao dirigent i instrumentalist gostovao je u gotovo svim europskim zemljama, te u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Dirigirao je na pet Eurosong natjecanja (2 puta u Londonu, 2 puta u Dublinu te u Madridu). Vrhuncem njegovih gostovanja smatra se dirigiranje vlastitim skladbama na 10. Jazz festivalu u Montereyu (Kalifornija, SAD) 1967. s orkestrom Dona Ellisa. Na tom su festivalu sudjelovala velika solistička imena - Dizzie Gilespie, John Lewis, Ray Brown, James Moody. Godine 1960. Leonard Feather uvrstio ga je u The Encyclopedia of Jazz In The Sixties, a Willis Conover, kultni urednik na radio postaji Glas Amerike, posvetio mu je dvije emisije. Direktor je Zagrebačkog festivala zabavne glazbe (1967-1969). Danas Miljenko Prohaska surađuje sa Zagrebačkim solistima, Zagrebačkim kvartetom saksofona, Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a, Komornim orkestrom, kao i s raznim ansamblima - osobito s gudačkim kvartetima Rucner i Sebastian. Povremeno radi s Big Bandom HRT-a, a redovito sudjeluje u radu Društva za promicanje orguljaške glazbe Franjo Dugan na koncertima Salona Očić. Stalno piše za slovenske vokalne ansamble New Swing Kvartet i mješoviti zbor Perpetuum jazzile. Bavio se pedagoškim radom, uz ostalo i na Akademiji dramskih umjetnosti. Uz mnogobrojne jazz skladbe piše zabavnu, laku orkestralnu i simfonijsku glazbu. Skladbe Intima, Koncert br. 2 i Concertino za jazz kvartet i gudače te skladba Dilemma doživjele su svjetsku premijeru u New Yorku (Carnegie Hall, 1966), kao i u Parizu, u izvođenju Modern Jazz Quarteta, USA Orchestra, Cinncinnati Symphony Orchestra i Pariške filharmonije. Autor je glazbe za radio i TV drame, kazalište, crtane i kratkometražne filmove, balete i zborove. Potpisuje glazbu u petnaest cjelovečernjih filmova (Iluzija, Gravitacija, Sutjeska - obrada glazbe Mikisa Teodorakisa, Visoki napon, Veliki transport, Ponedjeljak ili utorak, Prometej s otoka Viševice, Rondo, Povratak i Kiklop) te dvjema TV serijama (Kuda idu divlje svinje i Sumorna jesen). Suautor je prve hrvatske rock opere Gubec-beg, a orkestrirao je i rock operu Grička vještica. Iz velikog diskografskog opusa izdvajamo: LP-je Intima, Plesni orkestar RTV Zagreb, Golden hours of Big Band te prvi autorski CD (jazz) Miljenka Prohaske u povodu 900 godina grada Zagreba pod nazivom OPUS 900 (HRT i Orfej, 1994). U okviru serijala Hrvatski suvremeni skladatelji objavljen trostruki CD Miljenko Prohaska (1. Međuigra - balet, scenska i simfonijska glazba, 2. Na svoj način - jazz glazba, 3. Zbog jedne davne melodije - popularna glazba (HDS, Cantus i HRT, kraj 2006). Povremeno se bavi pedagoškim radom: na Akademiji za kazalište dvije godine drži seminare iz filmske glazbe. 
Miljenko Prohaska član je HDS-a i u dva mandata njegov predsjednik (1967-1968,1988-1990). Predsjednik UKLMH bio je od 1954. do 1957. godine.

Dobitnik je mnogo nagrada, plaketa i priznanja: Medalja Grada Zagreba (1955), Zlatna Arena (Gravitacija, 1968), Josip Štolcer Slavenski (1976), Pokal HDS-a (1979), Vladimir Nazor za životno djelo (1988), treća nagrada za jazz skladbu Le Havre (1994), za 55 godina djelovanja Medalja Grada Zagreba (1995), Porin za životno djelo (1995) te nagrada Zagrebačkog festivala za životno djelo i cjelokupan doprinos uspjehu hrvatske zabavne glazbe, kao i za osobit doprinos hrvatskoj umjetnosti i kulturi (1996), Medalja SOKOJ-a, Nagrada HRT-a Zagreb, Plaketa PZAVNOH-a, Medalja 5. gardijske brigade Slavonski sokolovi, 1997). Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencima (1966) te Ordenom zasluge za narod sa srebrnim zracima (1971). Nositelj je Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1995).