Milko Kelemen

Milko Kelemen rođen je 30. ožujka 1924. u Slatini. Pohađa studij kompozicije (Stjepan Šulek) i dirigiranja (Friedrich Zaun) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1947-1952) te kod Oliviera Messiaena u Parizu (1954). Pomoću stipendije DAAD-a studira i na Državnoj Visokoj glazbenoj školi u Freiburgu kod Wolfganga Fortnera (1958-1960). Stipendija Zaklade Humboldt vodi ga na studij elektroničke glazbe u minhenski Siemensov Elektronički studio (1966-1968). Glazbeno se usavršava i na Accademia musicale chigiana u Sieni (kod Vita Frazzija, 1954) te u Sjedinjenim Državama. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je asistent (1953) i docent (1954-1968). Rezidencijalni je skladatelj u Berlinu (1968-1970), na Institutu Robert Schumann u Düsseldorfu predaje kompoziciju (1970-1972). Na Visokoj školi za glazbu u Stuttgartu profesor je kompozicije (1973-1988), a kao docent predaje na Sveučilištu Yale (SAD, 1975) te na Ljetnim tečajevima za novu glazbu u Darmstadu. Gostujući je profesor na Sveučilištima u Montrealu (1977), Buenos Airesu i Rio de Janeiru (1978) te Sydneyju (1979). Utemeljuje i organizira Muzički biennale Zagreb (1961), čiji je prvi i počasni predsjednik (1981). Autor je knjiga Poruka pateru Kolbu i Svjetlost zvuka tiskanih na hrvatskom, njemačkom, francuskom i engleskom jeziku. U svom stvaranju razlikuje tri faze. Nakon ranih djela nastalih za vrijeme studija (od Malemuzikezagudače do Koncertazaviolinuiorkestar), vrativši se s jednogodišnjeg studija u Parizu (1953), stvara imaginarnifolklor (Koncertantneimprovizacije, AdagioiAllegro, Triplesa, Koncertzafagotigudače, Concertogiocoso). Slijedi intelektualistička faza (1957) - izražavanje serijalnom i elektroničkom glazbom (Ekvilibri, Novistanar, Opsadnostanje, Motion, Splintery, Composé, Changeant, Mirabilia). S multimedijalnom baletnom operom Apocalyptica (1963) počinje faza nove artikulacije tonaliteta (Grand jeu classique, Drammatico, Mageia, Infinity, Delicate clausters, Salut au monde, Concerto 2000, Interplay). Autor je 130 kompozicija, koje su objavile svjetske izdavačke kuće Universal Edition (Beč), Peters (Frankfurt), Schott (Mainz), Schirmer (New York) i Sikorski (Hamburg). Objavio je više od 100 CD-a i 4 biografska filma. U rodnoj Slatini s Jadrankom Srdoč organizira međunarodni festival nove glazbe - Dane Milka Kelemena (1990), koji se održavaju svake godine od 1. do 4. listopada.

Član je njemačkog autorskog društva GEMA i Hrvatskoga društva skladatelja (1948.). Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1988).

Milko Kelemen dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja - Nagrade Grada Zagreba (za Koncertne improvizacije - 1955, za Igre za bariton i gudače - 1957. te za Koncert za fagot i gudače - 1960), prve nagrade na Natječaju Zlatka Balokovića (Koncert za violinu i orkestar, 1954), Beethovenove nagrade grada Bonna (Transfiguracije za klavir i orkestar, 1961), nagrade talijanske sekcije IGNM-a (Radiant, 1963), nagrade Bernhard Sprengel grada Hannovera (Motion, 1969), Vladimira Nazora za životno djelo (1984), nagrade Josip Štolcer Slavenski (Mirabilia, 1975), priznanja Virovitičko-podravske županije (1998). Počasni je građanin grada Slatine (1999). Odlikovan je Velikim križem Savezne Republike Njemačke za zasluge u kulturi (Großes Bundesverdienstkreuz, 1973), odličjem francuskoga Ministarstva kulture (Chevalier des Arts et des lettres, 1980), ordenima država Argentine i Mađarske te odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995), a za osnivanje muzičkog Bienalla Zagreb i kao kompozitor prima Nagradu za kulturu - Europa (Kulturpreis - Europa, 2007). Godine 1999. uručen mu je Porin za poseban doprinos hrvatskoj kulturi.