Miroslav Miletić

Miroslav Miletić rođen je u Sisku 1925. godine. Studirao je violinu i violu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je diplomirao 1953. godine. Kompoziciju je studirao privatno u Zagrebu, Darmstadtu, Salzburgu i Pragu. Od 1946. muzicirao je u Simfonijskom orkestru HRTa i u Zagrebačkoj filharmoniji, a 1959. do 1982. bio je profesor na muzičkoj školi «Pavao Markovac» u Zagrebu.  

Važnost njegove djelatnosti kao glazbenika izvođača dolazi do izražaja u komornom muziciranju. Njegovom zaslugom i predanim umjetničkim angažmanom osnovan je Gudački kvartet Pro Arte, koji je bio važan čimbenik glazbenog života Zagreba i Hrvatske, osobito na planu profiliranog repertoarnog odabira, s posebnim težištem na suvremenoj glazbi hrvatskih autora. Pro Arte održao je na stotine koncerata po zemljama Europe, Amerike, Afrike i bivšeg Sovjetskog Saveza, promičući dostignuća hrvatske komorne glazbe.

Skladateljski opus Miroslava Miletića treba promatrati u kontekstu njegove cjelokupne glazbeničke djelatnosti, posebno u svezi s njegovim dugogodišnjim iskustvom reproduktivnog umjetnika. Miletićev opus nastaje na temelju pozitivnih iskustava tradicionalnoga glazbenoga govora, iskustava povezanih s glazbenim izrazima današnjice, a sve je to obogaćeno reminiscencijama na bujnost folklornog izraza kojemu je skladatelj oduvijek bio blizak i nekako intuitivno privržen. Njegovo poznavanje suvremenih glazbenih tijekova i djelomična primjena iskustava glazbene avangarde u mnogim njegovim djelima nikada nisu potisnuli njegovu očaranost jednostavnošću, moglo bi se čak reći naivnošću melodike i ritmike izvornoga folklornog podrijetla. To se posebno očituje u njegovim poznatim skladbama Danza per violino solo, Folklorne kasacije, u Hrvatskoj suiti za gitaru, u gudačkim kvartetima (primjerice u Drugom kvartetu, nazvanom Dalmatinski), Sonati za violu i glasovir, Sonatini za violinu i gitaru, u Mladenovim pjesmama (na stihove Mladena Rupeca) te napokon u eklatantnom primjeru tzv. "nove jednostavnosti" ili "novoga romantizma", Glasovirskom koncertu iz godine 1987. naslovljenom Stilske vježbe. U svim tim djelima Miletić čuva samosvojnost svoga glazbenog izraza, iskazujući se kao skladatelj zanimljiva profila oblikovanog esencijalnom znatiželjom stvaratelja spram iskustvenosti Novoga i isto tako esencijalnom potrebom umjetnika da traži i prepoznaje svoje korijene u tradiciji. Međuprostor ovih krajnosti postaje tako pravi "prostor za igru" Miletićeve skladateljske mašte, prostor u kojemu on stvara ponekad začudnom jednostavnošću, približavajući se u svojim najboljim djelima nepatvorenosti i iskrenosti iskaza majstora naše slikarske naive. Engleski književnik Alan Sillitoe u jednom je pismu ocijenio Miletićevu glazbu kao "maštovitu, punu dražesti i snage", dodajući kako je ona "čista, jasna, zanimljiva i srcu razumljiva". Vrijedno je istaknuti kako je Miroslav Miletić prvi hrvatski autor djela (Koncerta) za gitaru i orkestar.

Miletić se tijekom šezdesetogodišnje skladateljske aktivnosti, koja traje i danas, posvetio svim vrstama ozbiljne glazbe. Najveći i najznačajniji dio njegovog velikog opusa pripada ipak komornoj glazbi, koja mu je i kao izvođaču bila primarna aktivnost.

Skladatelj, izvođač, pedagog, glazbeni promotor i dobri duh hrvatske ozbiljne glazbe, Miroslav Miletić jednoglasnom odlukom UO Porina dobitnik je nagrade «Porin» za životno djelo u 2009. godini.