Pavle Dešpalj

Akademik Pavle Dešpalj, dirigent, skladatelj i pedagog, rođen 1934., glazbenik je izrazito autorskog profila, ne samo po svojemu skladateljskom opusu, nego i po izvedbenim dirigentskim dosezima koji su ga u fokus javne pozornosti doveli netom nakon diplome na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Od tada do danas njegova umjetnost desetljećima intenzivno živi pred hrvatskom i međunarodnom publikom kroz žive izvedbe i studijske snimke zabilježene na više albuma u domovini i inozemstvu, a za koja je primio nekolicinu Porina. Točke koje su pokretale njegovu karijeru predstavljali su Simfonijski orkestar Hrvatske radio televizije i Zagrebačka filharmonija čiji je bio šef dirigent, Simfonijski orkestar i Opera u Orlandu na Floridi gdje je bio na dužnosti glazbenog direktora i dirigenta te Tokyo Geidai Filharmonija i Tokijsko nacionalno sveučilište za lijepe umjetnosti i glazbu, gdje je također bio dirigent, odnosno profesor, sada s počasnim statusom professor emeritus. U Zagrebu je djelovao kao profesor na Muzičkoj akademiji, osnovao je zadarske Glazbene večeri u Sv. Donatu, bio je glazbeni ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara, gost dirigent HNK Zagreb i gost dirigent uglednih europskih i svjetskih orkestara, poput Pittsburškog simfonijskog orkestra, Londonske kraljevske filharmonije, Mozarteum orkestra u Salzburgu, Budimpeštanske filharmonije i brojnih velikih ansambala u Europi, Rusiji, Tajvanu, Južnoj Koreji, Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama. 

Izuzetnom umjetničkom životopisu Pavla Dešpalja, potpredsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pripada rad s mladim glazbenicima u Hrvatskom komornom orkestru te Varaždinskom, Zadarskom i Splitskom komornom orkestru čiji je počasni šef dirigent, a u primjeru splitskog ansambla, njegov umjetnički ravnatelj. 

Sretan i ujedno rijedak spoj stvaralačkog i izvedbenog talenta kojima je stvarao moćan međusobni odnos povjerenja dirigenta i orkestra, izdigao ga je na mjesto umjetnika čije zasluge u oblikovanju najviših dosega hrvatske kulture našega vremena imaju dvosmjerno značenje. Jedno je vezano uz stalnu promociju djela hrvatskih skladatelja, među kojima se osobito ističu partiture Stjepana Šuleka, maestrova učitelja, a drugo je takozvani „željezni“ simfonijski repertoar sa skladbama klasičnih glazbenih vrijednosti i proporcija. Upravo to kreiranje najrazličitije stilske literature, u rasponu od velikih orkestralnih, vokalno-instrumentalnih do komornih gudačkih sastava govori o umjetničkoj cjelovitosti maestra Dešpalja. Po opsegu, važnosti i dosljednoj provedbi umjetničkih načela, ta cjelovitost postaje osobito istaknuta kada joj se doda stvaralački opus, njegova vlastita djela, koja su, po sažetosti opusa i prepoznatljivosti rukopisa, markantni dio suvremenog hrvatskog skladateljstva.

Portret nositelja Nagrade Porin za životno djelo, akademika  Pavla Dešpalja, time je zaokružen kao izuzetan primjer životne posvećenosti fenomenu glazbene interpretacije i intimnom činu stvaranja nove glazbe.   

Sanja Raca