Pero Gotovac
Pero Gotovac rođen je 12. veljače 1927. u Zagrebu. Nakon završenog studija Muzičke akademije u Zagrebu postaje urednik i producent diskografske kuće Jugoton(današnji CroatiaRecords) gdje prvi put u nas na načelima međunarodne prakse organizira urednički mehanizam u tehničko-administrativno i pravnom smislu. Kao školovani glazbenik, uz urednički, obavlja i producentski posao te sa suradnicima snima mnoge glazbene programe. U postprodukciji često sâm radi i tehničku montažu (osobito za ozbiljnu glazbu) te u arhivi ostavlja tisuće snimljenih minuta. Aktivno djeluje u organizacijskim forumima festivalskih središta koja su stvarala domaću autentičnu, urbanu ili regionalnu popularnu glazbu (Zagreb, Opatija, Split, Istra i Kvarner, Slavonska Požega i dr.) te pridonosi oblikovanju programske fizionomije toga vremena. U tom plodnom i dinamičnom razdoblju 60-ih i sam je, kao skladatelj i aranžer, svojim uspješnicama pridonosio ostvarenju želje za nacionalno-autentičnim glazbenim izrazom. Nakon 17 godina diskografije okreće se svojoj drugoj ljubavi, kazalištu te preuzima funkciju dirigenta u zagrebačkom Gradskome kazalištu Komedija (1973). Od tada je njegov skladateljski opus vezan uz kazalište, odnosno glazbeno-scensku i TV produkciju. Popularne skladbe ranijeg razdoblja: Balada, Tebi grade moj, Finili su Mare bali, Kukuruzi se njišu, Don Pasquale, Poruka generalima koji žele rat, Zemljo moja, Na vajnkušeku glava, Prljavi rat, Odrasli smo... Prvonagrađene šansone: Celuloidni pajac, Još uvijek ne znam neke važne stvari, Mačka. Scenska glazba: Kolumbo, Aretej, Na kraju puta, Život i smrt kralja Eduarda II, Vučjak, Edip i Edip na Kolonu, Glorija, Na kraju puta, Hamlet, Macbeth... Dječje glazbene predstave: Pepeljuga, Družba Pere Kvržice, Slučaj Č, Čudnovate zgode šegrta Hlapića... Film: Mećava. TV serije: Velo i Malo misto. TV drame: Overnjanski senatori, Oko, Amerikanska jahta u splitskoj luci, Ožiljak, Tri jablana... Sakralna glazba: Misa delmata, Ave Maria, Ecce quomodo moritur iustus, Regina coeli. Godina 2007. je u znaku 80. obljetnice rođenja i 65 godina javnog glazbenog rada.
Član je HGU-a i HDS-a, a u HDS-u djeluje kao dugogodišnji član predsjedništva te na funkcijama predsjednika i dopredsjednika.
Pero Gotovac dobitnik je mnogih priznanja i nagrada - Sirena, Zlatni satir,Zlatno sidro,Zlatna Trešnja,Zlatna značka HGU-a, zlatne, srebrne i brončane plaketefestivalâCro patria, Omiš, Split i Požega. Za kolektivni rad na prvoj stereo glazbenoj snimci u Jugoslaviji nagrađen je Ordenom rada sa srebrenim vijencem (1960). Josip Štolcer Slavenski za skladateljski rad (1987). Nositelj je odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995). U kategoriji najbolje folklorne pjesme, Jubi’ću te uvik iston miron, s albuma Na omiškoj stini, nagrađen je Porinom (2003). Godine 2000. uručen mu je Porin za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi.