Rajko Dujmić

Za početak, Rajko Dujmić rođen je 7. kolovoza 1954. u Zagrebu. Roditelji su mu, otac Stjepan Dujmić, pomorski kapetan iz Sušaka kraj Rijeke, a majka Carlotta Streibelwierer iz Beča; završio je u srednjoj muzičkoj violinu i apsolvirao na Pedagoškoj akademiji. Violinu je počeo svirati sa četiri godine, u prvom bendu bio je u šestom osmogodišnje (Gringo&Company), od kada nosi nadimak Lima, a prvi put profesionalno zasvirao je s trinaest, mijenjajući starijeg kolegu klavirista kao pratnja striptizu u Intim baru!

Violina i klavijature donijet će mu angažman u Grupi Marina Škrgatića, rock sastavu koji je s fagotom, oboom, klarinetom i violinom pokazivao težnju avangardi, ali istodobno alternativna klasična rock postava i singl ploče poput Beži Janke, Rokoko i Tina  govorili su o spremnosti da se pokori diktatu tržišta i izdavača. Godine 1972. sa Zlatnim akordima, legendarnom beat grupom iz 60-ih, i  Grupom Marina Škrgatića godinu kasnije, prvi put će se okušati u studiju snimajući ploče. Oba sastava kao i Klan, skupina kompetentnih glazbenika s kojima je jedno vrijeme pratio Josipu Lisac, te zadnja verzija varaždinsko-zagrebačkih Crno bijelih, predstavljat će, uz ambicioznije projekte (vlastiti bend Ime) i ad hoc složene ekipe, poligon na kojima je kalio poziv glazbenika. Prvi skladateljski pokušaj, skladbu Smij se, pokazat će na prvom BOOM festivalu u Ljubljani 1972. upravo s Grupom Marina Škrgatića. Druga, zabilježena na vinilu, bit će zaboravljena Vrijeme mladosti, sada već s Novim fosilima, negdje u proljeće 1977.

Novi fosili, legendarni sastav  što će 2006. dobiti priznanje Instituta hrvatske glazbene industrije (danas Instituta hrvatske glazbe) za "najtiražniju grupu u povijesti hrvatske diskografije" dijeli životni i profesionalni put Rajka Dujmića čemu bi pristajala sintagma poput one Hourine: "dani ponosa i slave". Sastav koji je od svog rođenja 1969. tragao za pravim uspjehom, u jesen 1976. dolaskom Lime počet će dobivati obrise pobjedničkog tima. Osnivač Novih fosila, svestrani i nadasve poduzetni bubnjar, Slobodan Momčilović Moka zajedno s basistom Marinkom Colnagom i nakon sedam godina nije odustajao: trebala mu je dobra pjevačica, još dva vokala, dobar gitarist, klavijaturist i barem jedan hit maker! Slika idealnog benda zaokružena je do proljeća 1977. s Đurđicom Miličević (ubrzo Barlović), nekadašnjom članicom splitskih Batala i Vladimirom Kočišem Zecom pjevačem, gitaristom i kompozitorom renomiranih zagrebačkih Bisera. Autoritetom oca benda, Moka je sve učinio u Rajkovu bildanju toliko potrebitog samopouzdanja. Kratkovidi div, pazeći ga kao dragocjenu kap vode na dlanu, otkrio je u njemu vodopad glazbe!

Prva uspješnica što će otkriti skladateljski talent mladog Dujmića došla je kao Sanjaj me,  s druge strana festivalskog singla Zagreba 77, napisana na stihove pjesnikinje koju nije poznavao. Dea Volarić će obilježiti ranu fazu velikih uspjeha Novih fosila i tog malog Mozarta hrvatskog popa: Sanjaj me, Da te ne volim, Najdraže moje, Tako je malo riječi palo, Šuti moj dječače plavi, Sklopi oči, Saša, Majčine oči... Baš tada, 1982. kada snimaju svoje četvrti album Za djecu i odrasle, naslovom što sugerira tajnu uspjeha Rajka i Novih fosila kao ultimativne obiteljske pop grupe, Đurđica je odustala. Obitelj Barlović postala je važnija. Brzo će Moka iz tinejdžerske Prve ljubavi povući devetnaestogodišnju Sanju Doležal, svježeg vokala i mladenačkog poleta, neodoljive scenske radosti. Istodobno, stari će se lisac prihvatiti organizacije snimanja sarajevske Imoćanke Nede Ukraden i time zaključiti dugogodišnje lutanje ove iskusne, dojmljive pjevačice u čije se razloge za pjesmu uvijek vjeruje. Podjela skladateljskih uloga između Rajka i Đorđa Novkovića (potpomognutih uglavnom stihovima Marija Mihaljevića, a kasnije i Zrinka Tutića) otvorila je put prema novom diskografskom fenomenu koji će tijekom osamdesetih zavladati ženskom stranom estrade. Dujmićeve Vrati se s kišom i posebno Oči tvoje govore bit će putokazom Nedina spajanja popa i folka koji će sa Zorom 1985. kulminirati na posve Novkovićevom albumu Hoću tebe.

Ali, tada, Dujmić i Moka već će iza sebe imati stotine tisuća primjeraka Skitnice, longplejke s istoimenim hitom Velolučanke Jasne Zlokić, pjevačice u svojim tridesetim koja je na ozbiljnoj pop sceni debitirala samo tri godine ranije na Splitskom festivalu. Suradnja s ovim velikim, možda najuzbudljivijim ženskim glasom hrvatskog popa nastavit će se uspješno sljedećih pet godina do albuma Vrijeme je uz nas 1989. Ovomu je kumovao Jasnin susjed, pjesnik, esejist i novinar, Blaćanin Momčilo Popadić Pop, koji je uz Moku postao Rajkova srodna duša, stariji brat i čvrst oslonac još od 1979. i zajedničke im splitske uspješnice Reci mi tiho, tiho. Može se reći da su Pop, a potom Mario Mihaljević i Zrinko Tutić nastavili tijekom osamdesetih tamo gdje Rajkova suradnja s Deom Volarić posustala.

A onda, nekako sredinom osamdesetih javlja se Stevo Cvikić, nerealizirani roker i gorljivi fan Branimira Štulića; s prvim zapaženim stihovima za pop i rock otpadnike Gečevićevu Regatu i Stanić-Dragojeve Neki to vole vruće. Bit će to Andrea i Reci da. S Dujmićem počet će se potpisivati kao S. Aufiderzen za Srebrna krila i pod prvi zajednički, veliki hit Novih fosila, vjerojatno i njihov najveći uopće: Za dobra stara vremena! Do kraja osamdesetih skupa će napisati šezdesetak naslova zaključno s Rock Me,  kada su 1989. s Rivom, potpuno anonimnim Zadranima, osvojili eurovizijski vrh u Lausannei, nakon što su, godinu za godinom, prije toga, s Novim fosilima bili četvrti (Ja sam za ples) i Srebrnim krilima šesti (Mangup). Taj skor svrstao ih je na 13. mjesto najuspješnijih eurovizijskih autora svih vremena! Nekako istodobno Rajko će surađivati i s Nenom Ninčevićem, naproduktivnijim stihotvorcem sljedeća dva desetljeća te s D. M. Rusom i Farukom Buljubašićem Fayom, uvijek u potrazi za vještim pop rukopisom. Neke od  spomenutih pjesama poput Tutićeve Milene ući će u antologije primijenjena pjesništva.

Njegov muzički promiskuitet nije imao granica i, prije ili poslije, morao se primijetiti zamor radoholična masterminda. Na samom kraju desetljeća udaljio se čak i od matičnog benda, koji je također počeo pokazivati znakove posustajanja. Godine 1991. raspadom države kao da i članovi, svaki za sebe traži svoju slobodu. Prvi će biti, de facto, drugi čovjek sastava, skladatelj, gitarist i pjevač Vladimir Kočiš Zec. On će započeti dugu i solidnu solističku karijeru, a ni Sanji neće biti teško uvjeriti izdavače kako ima puno pravo otisnuti vlastiti zvijezdu na diskografskoj matrici.

Rajko će tako turbulentne godine rata dočekati s ambivalencijom pobjednika i gubitnika! Iz znatno reducirana kruga suradnika (Nedu Ukraden, Jasnu Zlokić u potpunosti će preuzeti Novković) izdvojit će se pred sam kraj dekade naizgled ležerni, ali komercijalno vrlo uspješan projekt pjevača-zabavljača Jasmina Stavrosa, alias Mila Vasića. Umoran sam, hit ovog darovitog perkusionista, u jednom trenutku ozbiljnih sviračkih namjera, prešao je i granice tada već bivše države. Nama, što smo doma živjeli od Liminih nota, ovaj pseudo sirtaki iz Dujmić-Cvikićeve radionice govorio je ponajviše o raspoloženju našeg laureata.

I onda nizat će se nove nedaće. Nakon Mokine smrti 1985., umrijet će 1990. njegov pjesnik Pop, pa iznenada 1992. od zatajenja srca Đurđica Barlović, a godinu dana poslije Rajkova mama Carlotta. Objavit će kontemplativni solo album Nizvodno od raja. Zajedno s Hourom predstavit će mladu Ninu Badrić na prvoj Dori 1993. skladbom Ostavljam te. Vratit će se s trećom postavom Novih fosila koja će 1999. albumom simbolična naziva Jesen završiti kao vokalni kvartet: Rajko Dujmić, Nataša Belošević, Jelena Foršner i Vladimir Pavelić Bubi i objaviti prestanak rada velike grupe, nakon punih 30 godina.

U 90-ima nemiran i kreativan kao uvijek nastavit će surađujući na albumima brojnih imena s hrvatske pop scene;  pisao je za tamburaške sastave Gazde i Ex panoniu, filmsku glazbu (Cijena života), scensku glazbu surađujući na Dolenčićevom Dundu Maroji, glazbu za reklamne spotove, a između ostalog sa Cvikićem i uvodnu temu za popularnu televizijsku emisiju Dobro jutro, Hrvatska. Skladao je i glazbenu kulisu za autorske albume pjesnika Duška Gruborovića i Željka Krznarića. Vlado Kalember ga je nagovorio za povratak na pozornicu kroz zamisao o 4 Asa: Kalember, Alan Islamović, Jurica Pađen i Rajko kao putujući festival njihovih uspješnica i hitova grupa kojima su pripadali, ali 2005. i Novi fosili se ponovno okupljaju. Godine 2012. sa Željkom Ogrestom publici dariva mjuzikl Za dobra stara vremena. Koncipiran na bendovskim evergrinima, trebao je to biti dodatnim poticajem za njihov novi život. Nažalost plan potpunog povratka odložila je još jedna iznenadna smrt: 2012. umire Nenad Šarić Brada, bubnjar i Sanjin suprug. Zrinko Tutić će tada, gotovo terapeutski, konačno popustiti pred Rajkovim učestalim navalama da pokrenu Muziku zabavnu, da sami pjevaju ono što su napisali za druge: sve svoje "naručene pjesme". Novo zajedništvo podsjetit će nas na jedan od klimaksa njihove suradnje, onaj emocionalni trenutak kada su združili cijelu estradu, 150 glasova domoljubnim apelom za mir zvanim Hrvatski Band Aid, pokušavajući Mojom domovinom zaglušiti zlokobne zvuke opće opasnosti.

Kada se prima nagrada "za životno djelo", kada se rade velike inventure poput ove, kao rezultat priznanja okoline da si obavio (uglavnom) svoju životnu zadaću, reakcije mogu biti posve različite: od uzbuđenja na granici euforičnog do filozofskog mira i zadovoljstva. Njegov Porin čist je ko suza i ne znam kako će reagirati, ali ne vjerujem da će priznati kako je rekao svoju zadnju. On teško bilo što priznaje, osim da je ovisan o glazbi. A tomu nema lijeka, i ne vidi se kraja!

Muzika zabavna i pjesme koje se ponovno rađaju u Liminoj glavi poput Kad Bog sve zbroji, Lagano, lagano i Ti si čudo, daleko su od  spomenika i velikih riječi kojih se naš mali veliki čovjek oduvijek klonio.

Rajko Dujmić, 1985. dobitnik je Zlatne ptice priznanja što ga je davao Jugoton autorima za prodanih milijun primjeraka raznih nosača zvuka, a zaslužit će je i 2000. od Croatia Recordsa za zbroj od 100.000 primjeraka; Budi uvijek blizu, treći album njegovih Novih fosila iz 1981. s rekordnom nakladom od pola milijuna prodanih ploča i kaseta već u prvoj godini, donijet će im dijamantnu ploču u diskografiji bivše države (preko 200.000 primjeraka), priznanje koje će Fosilima pripasti za još 6 albuma tijekom 80-ih; godine 1986. na Međunarodnom festivalu u Dresdenu osvojit će nagradu publike i 3. nagradu stručnog žirija, istodobno njihov sedmi studijski album Za dobra stara vremena dobiva Grand prix JRT-a za najbolji pop album godine.

Različito od diskografskih priznanja, ne može se reći da su Rajko Dujmić i Novi fosili bili pretplaćeni na festivalske nagrade, tamo gdje su bili najzapaženiji, na onom Splitskom, osvojili su u dva navrata prva mjesta žirija: 1978. za Neka vali gingolaju male barke, Marka Demichellija i 1980. s Dujmićevom i Popadićevom Čuješ li me je l' ti drago; četiri puta na jugoslavenskim izborima za Euroviziju, tzv. Jugoviziji, zazuzimali su nezahvalno 2. mjesto, sve do 1987. kada su s Dujmićevom i Cvikićevom Ja sam za ples izborili vizu za Bruxelles; također 1987. Rajko će svoju prvu europsku nagradu - i to najvišu! - osvojiti na natječaju propagandnih spotova za reklamu Topsi-keksi, a 1989. u Lausannei će, kao što već i vrapci znaju (valjda!), s Rock Me i zadarskom Rivom zasjesti na europski eurovizijski vrh!

 Siniša Škarica