Tereza Kesovija

Tereza Ana Kesovija rođena je 3. listopada 1938. u Dubrovniku. Posve opčinjena glazbom (uči flautu u srednjoj muzičkoj, svira u gradskom orkestru, pjeva u radijskom zboru) nakon što pobjeđuje na natjecanju mladih glazbenika u Ljubljani 1958. godine, uspijeva se upisati na zagrebački konzervatorij. Tijekom ljeta 1959. gostuje s  klapom glazbenika, jezgrom budućih Dubrovačkih trubadura, a u jesen se prijavljuje za Prvi pljesak u Varieteu (danas Kerempuhu), znamenitom zagrebačkom domu zabave gdje izvodi Pjesmu tipkačice, koja će je zauvijek povezati s drugim ovogodišnjim Porinovim laureatom, legendarnim kompozitorom Ljubom Kuntarićem. Taj nastup osigurava joj poziv za njen prvi festival, Beogradsko proleće 1960., kada pjeva skladbu poznatog  hrvatskog skladatelja serioznijeg usmjerenja Milivoja Körblera a na tekst Blanke Chudobe, Sviđaš mi se. No, pravi početak je Opatija 61, uz Zagrebački festival, tada najznačajnije okupljalište estradnoga establišmenta. Tereza pjeva Oči i Plavi nokturno i svojim izvedbama (u alternaciji s Gabi Novak, odnosno Senkom Veletanlić) doprinosi da struka prepozna vrijednost tih uradaka. Skladba Oči Alfonsa Vučera, s Dragom Britvićem kao tekstopiscem, osvaja dva priznanja: prvu nagradu stručnog žirija i nagradu muzičke kritike Ilustriranog tjednika Globus, a Plavi nokturno Marija Nardellija, Terezina sugrađanina, gitarista, skladatelja i glazbenog urednika Radio Zagreba, treću nagradu stručnoga suda. Zapažen nastup mlade pjevačice otvara joj vrata Jugotona i osigurava prvi singl s dvije talijanske uspješnice: pobjednicom Festivala napuljske pjesme 1960. Seranata a Margellina, (u prepjevu Maria Kinela: Margellina) i Souvenir d'Italie, hitom iz istoimena filma (u Britvićevu prepjevu: Sjećenje na Italiju). Terezin diskografski debi pojavio se u našim dućanima ploča točno 23. lipnja 1962. godine!
Ovo je sažetak manje poznatih početaka, ostalo je povijest.

Čakule o siromajima, Golubovi, Nima Splita do Splita, Parkovi, odlazak u Pariz, Bobino, Olympia, Pathe Marconi, pa Columbia (12 ploča!), EMI Canada (2 LP-a!), predstavljanje Monaca na Euroviziji 66 (s Bien plus fort i potporom princeze od Monaca, Grace Kelly!), Larina pjesma,  Chaplinova Moja pjesma i Nono, moj dobri nono Nikice Kalogjere i Ivice Krajača, pobjednica Internacionalnoga Splita 69, prodana u preko 150 000 primjeraka (zajedno s Vicom Vukovom i Gotovčevom i Zuppinom Finili su Mare, bali)!

Pjevačica koju s uspoređivali s Minom, Milvom, Dalidom...zasigurno postaje Tere nacionale, primadona popa, sinonim uspješnosti i nepresušne energije. O tome svjedoče sve ove godine, njih 50, od prvih nastupa onog dubrovačkoga ljeta 1959. i zagrebačkoga Prvog pljeska potom, do ovogodišnjeg konkurenta i za onaj drugi Porin: dvostrukog CD-a Tereza Kesovija à l'Olympia, kojim se bilježi njen treći susret s glasovitom pariškim hramom glazbe. Nanizalo se  kroz 60-e, 70-e, 80-e, 90-e, 2000-e četrdesetak albuma i uspješnica kao što su Tvoj glas, Moje suze, Muzika i ti (druga Eurovizija, ovaj put za Jugoslaviju), Rusticana, Sunčane fontane, Nježne strune mandoline, Zaboravi, ako možeš, Sviraj mi, sviraj, Stare ljubavi, Sve se vraća, sve se plaća, Sva su moja proljeća meni, Prijatelji stari, gdje ste, Na Stradunu, Mladosti, moja lijepa radosti, Ja smo pjevam, Na kušinu,  Dubrovačka zvona, To sam ja, Pred tvojim vratima, I ni me stra, Ti si moj grijeh, Sastala se stara klapa...nastupi sa Sergeom Lamaom, Juliom Iglesiasom, Michelom Legrandom; najčešće suradnje upravo s najvećim imenima domaće pop glazbe Nikicom i Stipicom Kalogjerom, Zdenkom Runjićem, Alfijem Kabiljom, Đelom Jusićem, Đorđem Novkovićem, Kemalom Montenom...Ivicom Krajačem, Tomislavom Zuppom, Željkom Sabolom, Jakšom Fiamengom, Arsenom Dedićem, Dragom Britvićem... nezaobilaznim Brankom Bulićem Bulom. Ova neupitna kraljica festivala osvojila je preko 70 nagrada u zemlji i inozemstvu, pobrala brojna priznanja, između ostalih i ukazom predsjednika Republike Francuske 2002. odlikovana je ordenom Viteza visokog odličja za doprinos u kulturi, a nosilac je i domaćeg odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića; nebrojeno puta proglašena je pjevačicom bivše države, a 2000. godine po anketi Večernjeg lista i laskavom titulom Hrvatske pjevačice stoljeća. Kako s Terezom stvari stoje, mogla bi to ona ponoviti i u ovom stoljeću!