Vjekoslav Šutej

Nagrada Porin za životno djelo dodjeljuje se posthumno dirigentu Vjekoslavu Šuteju, hrvatskom umjetniku koji je jednako pripadao publici u domovini, kao i onoj u Americi, Japanu, Španjolskoj, Italiji, Rusiji, Austriji, Italiji ili Njemačkoj. Glazbenik, kojega su osobnost i interpretativna snaga dovele na svjetsku opernu, baletnu i koncertnu scenu, učenik je profesora Igora Gjadrova kod kojega je diplomirao na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i na kojoj je i sam djelovao kao profesor. U svijet se otputio nakon uspješnih deset godina provedenih u splitskom HNK-u gdje je došao kao mladi i još neafirmirani dirigent. Na takvo povjerenje uzvratio je talentom i radom, a tadašnja vrijednost i produkcije splitskog opernog ansambla do danas nisu zaboravljene. Ovoga istaknutog hrvatskog glazbenika, međunarodna publika pozdravljala je pravim aklamacijama. Samo u bečkoj Državnoj operi, jednoj od najstarijih i najuglednijih opernih institucija u Europi, gostovao je stotinu puta, a stotu jubilarnu predstavu koja je bila popraćena mnogobrojnim čestitkama, obilježio je izvedbom Puccinijeve „Tosce“.
    Vjekoslav Šutej umio je glazbenu umjetnost približiti najširoj publici, što je na sreću zabilježeno u milijunskim nakladama na više svjetskih diskografskih izdanja, a njegovi prijatelji i partneri u izvedbama bili su velikani poput Diane Ross, Montserrat Caballé, Plácida Dominga, Ramóna Vargasa i Joséa Carrerasa. Ostali su za pamćenje njegovi bečki Božićni koncerti, novogodišnji gala koncert u Frankfurtu, na moskovskom Crvenom trgu, u Epidaurusu, Orangeu i Monte Carlu. Njegove izvedbe,  predstave i koncerti pamte se u Dubrovniku u okviru Ljetnih igara čiji je bio glazbeni intendant, Rijeci, Teatru Fenice u Veneciji gdje je djelovao kao glazbeni direktor, u veronskoj Areni, Teatru Real u Madridu, Sevilli u kojoj je utemeljio Kraljevski simfonijski orkestar i vodio ga kao umjetnički ravnatelj i šef dirigent, Rimu, berlinskoj Operi, Mexico Cityju, Tokiju, San Franciscu, Houstonu, gradu u kojemu je  bio na dužnosti umjetničkog direktora Opere, Valenciji, Seattleu i naravno, u Zagrebu.
    Prerana smrt zatekla ga je na mjestu šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije, našega najstarijeg nacionalnog orkestra s kojim je ostvario niz koncertnih sezona, obilježenih suradnjom s mnogim istaknutim hrvatskim umjetnicima. Posjedovao je osebujnu stvaralačku kreativnost i dirigentsku gestu koje su obilježili cijelu njegovu karijeru. Dinamičan za pultom, velikog, osobito raznolika opernog repertoara, na hrvatskim i međunarodnim pozornicama kretao se autoritetom glazbenika velikoga stila. Bio je član španjolske Kraljevske akademije lijepih umjetnosti, nositelj Ordena Grada Beča i Nagrade Grada Zagreba.
    Posthumnim dodjeljivanjem Porina za životno djelo maestru Vjekoslavu Šuteju, odajemo počast umjetniku čije je djelovanje obilježilo naše vrijeme. Uzlazna putanja karijere dirigenta, svjetskog putnika, trajala je sve do njegova prerana odlaska, a postignuti uspjesi danas ga čine uistinu istaknutim predstavnikom jedne generacije koja je dostojno nosila slavu mnogih uglednika i velikana hrvatske glazbene kulture.

   Autorica:  Sanja Raca