Zvonko Špišić

Zvonko Špišić (Zagreb, 26. veljače 1937.) rijetka je pojava koja je u svojoj umjetničkoj duši ujedinila skladatelja, aranžera, autora stihova, interpretatora i slikara. Iako autodidakt, profesionalno se bavi glazbom cijeli svoj život, još od 1958. godine. Napisao je preko 320 skladbi primivši do sada šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja. Njegov se autorski opus najčešće veže uz Zagreb skladbama kao što su Zagrebačke španciracije, Grič u suncu, Grič u seni, Trešnjevačka balada, Zagrebačko ljeto, Zagreb i ja, Zakaj volim Zagreb, Od Selske do vječnosti, Trešnjevački plac, Stari dečki, Pismo gosponu J. Prevertu v Pariz… No jednako je tako impresivan popis njegovih mediteranskih pjesama: Šjora Perina, Barbara, Konoba kod dva ferala, Dalmatinska elegija, Zvona moga grada. Bio je jedan od začetnika Zagrebačke škole šansone i autor antologijskih skladbi: Barbara, Bicikl, Čovjek bez šešira, Dobro jutro, Dvorišče, Gospođo hvala kao da jesam, Kockar, Ljubavna pjesma, Milioner, Moj pas i ja, Moja istina, Moj maček ima rascufana vuha, Moja mala iz ulice Savske, Moja ptica, Noć klauna, Ostani, Partija karata, Ponoćni vlak, Složil sem si gartlic, Sused Štef je ščera rekel, Suza za zagorske brege, Takav dan je pomalo svečan, Vrata ruža, Život moj… Špišića su pjevali najistaknutiji hrvatski pjevači, Vice Vukov, Gabi Novak, Arsen Dedić, Radojka Šverko, Đuka Čaić, Višnja Korbar. Najizvođeniji je autor na festivalima u Zagrebu i Krapini, a u samom je vrhu po broju nagrada u Splitu. Na četrdesetu obljetnicu profesionalnog bavljenja glazbom, 1998. oprostio se od aktivnog pjevanja. Bio je predsjednik, potpredsjednik i tajnik Hrvatskog društva skladatelja, predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske, direktor Zagrebačkog festivala zabavne glazbe, jedan je od utemeljitelja Chansonfesta i do danas njegov umjetnički direktor. Kao slikar imao je 17 samostalnih te veliki broj skupnih izložbi.