18. Porin Razgovori
Gibonni za porin.info

„Čovik nekad triba stavit glavu i na panj nad kojim odlučuje publika!“

04.07.2011. Zlatan Stipišić Gibonni

U Uredu Porina ozbiljno razmišljamo da sljedeće godine nagradu reklamiramo kao hrvatsku Viagru. Ako je Gibonni u Biogradu u noći dodjele rekao da ga još uvijek napaljuje, nakon 60 nominacija i više od 40 osvojenih Porina, onda stvar mora biti moćna! OK, baš njegovih Porina je manje, 24, ostali su išli u ruke suradnicima – snimateljima, aranžerima, dizajnerima omota -  ali svejedno… Kad s ostalim ovogodišnjim dobitnicima provjerimo djeluje li nagrada i na njih tako, javit ćemo vam. U međuvremenu, preporučamo strogo ljetno mirovanje uz „Tolerancu“ u CD-playeru i Gibin intervju kojeg je, u predahu koncertnog krstarenja Jadranom, dao samo za porin.info.

 

www.porin.info:  „Toleranca“, najbolji album godine, uz to još 4 Porina… Kako se ono lijepo kaže, jesu li se dojmovi nakon Biograda slegli?

Pa dobro je sve ispalo za mene, opet su ljudi „s ove strane rampe“ – snimatelji, glazbenici, novinari, producenti, aranžeri… prepoznali trud – moj, Nikšin, Brkićev, Gelin, Dejanov ( i svih drugih suradnika -  bilo nas je dosta). Nagrada za najbolji album znači da još uvijek imam što za reći. Dobili smo na dva polja - na polju inspiracije i na polju zanata. Naravno da me to i dalje veseli.

Nema žalosti za kategorijama u kojima ove godine Porin nije „uletio“?

Ja se iskreno veselim dobroj muzici. Jedne je godine „Tempera“ izgubila od „Apokalipsa“. Ja bih volio napisati pjesmu kakva je „Apokalipso“. I kad izgubiš, poraz je puno časniji kad izgubiš od nekog tko je svoju pjesmu napravio vrhunski. To me ne osiromašuje kao kreativca: ja se tomu iskreno divim, mislim i da je pjesma Lee Dekleve i TBF-a ove godine jako dobra. Žalosno bi bilo kad možete  preskočiti 2 metra a ljudi više žele nekog tko preskače 1,50.

Još se lome koplja je li kategoriji Hit godine (za koju glasa publika) mjesto na Porinu, dodjeli nagrada struke?

Ja to ne bih odvajao. Mislim da bismo mi koji stvaramo za publiku, možda tako i uvrijedili publiku. Ispalo bi: „Mi koji znamo, imat ćemo svoju nagradu, a vi koji ne znate, birajte svoju.“ Pjesma „Žeđam“ je bespogovorno kvalitetna, ali što to ima veze: moju je pjesmu razumjelo i prihvatilo 60-70 tisuća ljudi, ali u narodu ima 4,5 milijuna ljudi. I ja moram prihvatiti da je moja pjesma za njih 3 milijuna možda i dosadna. Negdje mora postojati panj 'di će čovik stavit glavu. Ili  imaš muda ili nemaš. Svaki put kad sam znao da moje snimke preslušavaju ljudi koji imaju Grammye – to je isto glava na panju, samo u drugoj krajnosti. Onda sam iščekivao: sad će oni koji stvarno znaju reći znam li i ja! Hit godine je potvrda koliko je naša pjesma zaista prihvaćena u najširem krugu publike. I ja doznam da moja pjesma nije – osim kod moje publike. To su ljudi koji vole, ne znam, U2, Coldplay, Petera Gabriela, Stinga -  uglavnom imam zreliju pop-publiku. Ali ja nemam problem s tim. Iskreno sam čestitao Rozgi – ona ima taj svoj pogon, hrani sve te ljude, cijeli band, razglas… Sve to respektiram s poslovne strane ali naravno ne mogu s glazbene. Jer mi smo glazbeno u različitim galaksijama.

Kakva bi promjena u vezi Porina tebi bila zanimljiva?

Već 15 godina govorim da je bilo koji kvalitetan proizvod, od Vegete i Kraševih bombonjera do glazbe i jezika na kom se ona pjeva, naš ambasador. Svaka  diskografska industrija, pa i naša, jednostavno je rađena za više od 4,5 milijuna ljudi. Ona ima domet jezika na kojemu se pjeva a oko 35 milijuna ljudi barem okvirno razumije hrvatski jezik – od Trsta do Crnog Mora. Moje su pjesme često hibridi između hrvatskog i nekog od svjetskih jezika, dakle imaju možda i dalji domet. Sve bi skupa bilo puno zabavnije i svi bismo bili puno izvođeniji da netko malo više vodi računa o tome s čim raspolažemo. Jesmo li zbilja ljudi koji žele svirati samo u svom selu ili idemo dalje? Puno toga nismo riješili sa sobom – upustili smo se u plovidbu a nismo se međusobno dogovorili hoćemo li dizati jedra ili ćemo samo na vesla.

Kad smo kod toga, novi spot „Vesla“ je nova suradnja sa sjajnim mladim kreativcima Manuelom Šumbercom i Zdenkom Bašićem.  Nakon što ste osvojili Porina za spot „Žeđam“, napravili ste i kratki film – dio kojeg je postao spot „Vesla“?

Problem je što je to bio jedan strašan trud a mi spot nemamo gdje pokazati. Prikazat će ti ga HTV 2 puta  – i to je to. Druge televizije ni toliko ne podržavaju emitiranje spotova. One nas pitaju „Gdje skijate, kako ćete provest ljetni odmor?“ Ne bave se oni našim radom, oni se bave našim odmorima, da budem ciničan.  Provjeri  na YouTubeu, malo više od 21.000 gledanja za „Vesla“, možda ćemo na kraju skupiti 150.000. A njih četvorica su radili 5 i pol mjeseci na tome! Ali da smo imali provokaciju, imali bismo milijun pregleda.

Koliko je i kakvog vremena utrošeno na stvaranje „Tolerance“?

Nitko to ne može procijeniti. Svako sam popodne nekakvih 4 sata uz instrument. Navečer, nakon što svi ukućani odu na spavanje, još sam do 2:30 uz instrumente. I tako svaki moj neradni dan – kad navečer nemam koncert - 3 godine, između dvaju albuma... Ali u rad na albumu ide i čitanje knjiga, slušanje tuđih albuma… I sve to ne računajući vrijeme svih nas u 7 tonskih studija  - stotine i stotine sati. To se ne može staviti ni u sate ni dane. Jesam čovjek od inspiracije, ali ona ne dolazi ako je ne čačkaš, ne provociraš. Radiš na sebi pa ti možda muze pokucaju na prozor.  Neke su mi pjesme „došle“ za 5 minuta: „Cesaricu“ i „Projdi vilo“ sam napravio u nekom takvom roku. S drugima sam se dobro namučio: „Libar“ i „Mirakul“ su takve.

Koje knjige te inspiriraju?

Čitam dosta, i dosta različitih knjiga. Imam dvije vrste literature pri ruci: književnike koji su mi bitni, one koje mi pune baterije – od takvih u zadnje vrijeme dosta čitam Raymonda Carvera. Uvijek volim čitati Borgesa i južnoameričke pisce, oni su valjda bliski mom mediteransko-latinskom sklopu. Nedavno sam pročitao jednu knjigu Nobelovca Imrea Kertesza, Pamukova knjigu „Zovem se Crvena“ je odlična… Doduše, često i uzmem knjigu pa je ostavim kao mrtvu pticu poslije 20 strana, ne uspijem se ufurati u nju. Druga vrsta štiva je lakše štivo na engleskom jeziku, koji mi treba da držim jezik živim. U nekom engleskom studiju mi se glazbenici, radeći na albumu, „pilotski“ razumijemo s 5 kratkih rečenica, gotovo šifri – ali kad trebam ljudima nešto objasniti u vezi svog rada, o čemu je pjesma ili tako nešto detaljno, treba mi malo jači vokabular.

A uskoro će trebati možda i više: nedavno te je LA Times Magazine na svojoj internet stranici proglasio „umjetnikom koji zaslužuje svjetsku slavu“?

Nažalost muzika nije atletika pa sad Nikša i ja ne možemo, kao Joško i Blanka, sami preskočiti ta 2 metra, kao obitelj. Kod muzike i filma je drukčije – tu je potreban sistem, udruženi rad institucija: ne može čovjek spremiti torbe i kufere i reći „Dobar dan, ja sam taj, došao sam uspjeti!“ Nije ni Ramazzotti išao sam, ni Zucchero nije išao sam… Bio sam neko vrijeme i u Njemačkoj – impresivno je, jednom kad se pojavi talent, koliko ljudi puše u ta jedra, da se talent i ostvari. Mene,  kad se takve stvari dogode, zovu samo prijatelji – ne zovu me ni izvoznici niti uredi za kulturu. Nitko tko je trebao zvati, nije me zvao. Ali ja sam optimist i  zato, do daljnjeg – idemo sami, na ruke, na vesla.

Povežimo se!

twitter facebook youtube

O IHG-u

Diskografsku nagradu Porin organizira Ured Porina, pri Institutu hrvatske glazbe. IHG je udruga osnovana 2004. godine s ciljem očuvanja, afirmacije i razvoja hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Upoznajte rad IHG na www.ihg.hr